TUZLANSKI DOSJEObilježimo tuzlanske spomenike pločicom sa nazivom djela, imenom autora i godinom nastanka Vajarska djela spadaju u najtrajnija, ostaju i nakon vajara i njegovih savremenika. Ostaju i kada vrijeme iz sjećanja i najstarijih izbriše osnovne podatke o nekom djelu. Zbog zaborava i ne treba više od odgovora na KO i KAD, napisanih ispod spomenika, pa da svako, koga zanima, zna čijih je to ruku djelo. Baš ti, osnovni podaci nedostaju tuzlanskom spomenicima. I ne samo spomenicima već i značajnijim objektima. Za one koje zanima pripremili smo podatke za neke od njih. Jedan od najpoznatijih spomenika, “Husinski rudar“, koji u desnoj ruci ima pušku a pod nogama krampu, djelo je hrvatskog kipara Ivana Sabolića. Akademski kipar Sabolić, koji je cijelog života ostao vjeran čistoj geometrijskoj formi, rodio se u Peterancu 1921. a umro u Zagrebu 1986. godine. Uz oca, samoukog kipara i graditelja violina, rano je počeo i sam u glini izrađivati portrete. Bio je redovan profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a jedno od njegovih poznatih djela zauvijek ostaje u Tuzli. 
Kip Husinskom rudaru u Kreki čest je motiv na tuzlanskim razglednicama, a osim na njima slike Husinskog rudara nalaze se u svim knjigama koje govore o gradu te je s vremenom postao jedan od simbola, njegovo prepoznatljivo obilježje. Četiri velika kipa – Lederove Kandelabre na prvom betonskom mostu preko Jale, čija je gradnja počela 1935. godine prema projektu Bogdana Đukića, postavljeni su 1936. godine. Od tada Tuzlaci most zovu "most sa kipovima" ili u kraćoj verziji jednostavno "kipovi". Iako su rađeni u vještačkom kamenu Leder je postigao sklad linija ljudskog tijela.  Fontana "Leda" na Slanoj Banji rađena je 1938. i 1939. godine. Jedno je od boljih djela akademskog vajara Franje Ledera, decenijama je budila zanimanje jer je navodno rađena po modelu prijateljice Franje Ledera, a po nekim verzijama njegove velike i jedine ljubavi.  Fontana je urađena u obliku četvorougla od vještačkog kamena, centralna figura je Leda, a na uglovima su bili postavljeni stilizovani amori sa ribom u ruci, koji su u činu vandalizma i ukradeni. Djelo Franje Ledera je i fontana "Diskobol" rađena 1938. i 1939. u vještačkom kamenu. Na kamenom šestougaonom postamentu u reljefu su izrađene ribe, a u bazenu su bile postavljene i figure labuda. U centru Gradskog parka tematski posvećenog višestoljetnom kontinuitetu državnosti Bosne i Hercegovine 2012. godine postavljen je spomenik Tvrtku I Kotromaniću, djelo vajara Adisa Lukača.  Vajar Živorad Ciglić je na nagovor tuzlanskog vajara i kulturnog radnika Dragiše Trifkovića, počeo da radi na Kapitelu, koji se sada nalazi na Slanoj Banji. Ciglić je u periodu između 1960. i 1962. godine radio kao nastavnik likovne kulture u Osnovnoj školi Džemal Mandžić, danas Pazar, a slobodno vrijeme je provodio u ateljeu napuštene zgrade stare Gimnazije radeći na Kapitelu.  Motivi koji krase Kapitel govore o prošlosti grada, a vezani su za eksploataciju soli kroz različite historijske periode (prahistorija, rimsko doba, srednji vijek i osmanski period). Motivi su izrađeni u tehnici bareljef (plitki reljef). Iz arhitekture je “posuđen” kapitel kako bi autor predstavio prošlost grada Tuzle, koji sa svoje četiti plohe daje mnogo površine za umjetničku ekspresiju. Jedna od vrijednijih skulptura Dragiše Trifkovića je skulptura "Majka i dijete". Postoje dvije verzije, prva, manja (47x18x9) "Majka i dijete I" rađena je 1953. u gipsu, i u vlasništvu je Refika Hukića iz Sarajeva. Druga je rađena 1954. godine "Majka i dijete II", također u gipsu dimenzija 163x65x60 i nalazi se ispred Klinike za dječije bolesti Tuzla.  Skulptura majke i djeteta, vješto uhvaćenog nježnog majčinog položaja, pognute glave, ruku koje obavijaju dijete dok ga doji, pokazuje i emotivnu Trifkovićevu stranu. Volio je motive majke i djeteta, to se vidi i na divnoj skulpturi „Majčina briga“ te nije čudo da su baš njegove skulpture i reljefi te tematike nalaze u dječijim bolnicama i dispanzerima.  Skulptura "Sama", koja se od 1963. godine nalazila ispred hotela Bristol, a 2010. premještena je u park koji će biti u sastavu Muzeja istočne Bosne, također je djelo Dragiše Trifkovića.  Akt žene u Gradskom parku, kojeg pamte generacije Tuzlaka, iz Gradskog parka premješten je na kompleks Panonike. To je djelo akademskog kipara Mirka Ostoje iz Splita.  Zahvaljujući anagažmanu Ismeta Mujezinovića kip je postavljen u Gradski park 1961. godine. U vrijeme kada su širom zemlje postavljali samo spomenike NOR-u i narodnim herojima bio je to prvi kip takve vrste, a njegovo postavljanje prvorazredan događaj. S.Mešić |