TUZLANSKI DOSJEPismo čitaoca Nešto kao provincija u pozadini (u bukvalnom smislu riječi) Krećući se između Cementare i Sode zapljusnuo me oblak dima. Imao sam osjećaj da se vozim nekadašnjim vozom sa parnom lokomotivom kroz tunel kada ni slučajno ne smijete otvoriti prozor jer vas uguši teški dim i ugljena prašina. Sklonište sam potražio u obližnjem Bingu a nekoliko trenutaka kasnije požurio po foto-aparat. Ovoj fotografiji ne treba komentar ali nisam izdržao.  Interesantna je činjenica da se sve ovo događa u utorak 20.08.2013. u 14, 00 sati kada je radno vrijeme i inspektora i eko-policajaca. Vjerujem da oni ovo nisu ni primjetili. Naravno, Bože pa ljeto je, malo tko radi a i blizu je kraj radnog vremena. Tko će još njih prozivati za nešto što su oni "mogli da ne vide", jer tko još vjeruje u onu obavezu "po službenoj dužnosti"?! Ali kako to kod mene biva od svega se mora napraviti tragi-komedija... Oblak dima bio je takav da sam ga morao snimiti sa druge strane. Izabrao sam najbolji ugao za snimanje i... Primjetio sam da mi prilaze radnici obezbjeđenja, mogao sam komotno sjesti na biciklo i otići, ali to onda ne bih bio ja. Kada su me opomenuli da je zabranjeno snimanje rekao sam im da to ne znam niti vidim postavljen znak zabrane snimanja. Tražili su mi podatke, mogao sam i tada otići ne dajući im ih ili jednostavno dati lažne podatke, ali to opet ne bih bio ja. Mogao sam objašnjavati da nisam napravio niti jedan snimak, a to bi ličilo na prozirnu laž tako da sam prihvatio odgovornost za nešto što nisam uradio, ni to ne bih bio ja. Ali najveći apsurd u svemu ovome jeste to što ću možda sutra odgovarati za ovaj "bezvrijedni" snimak koji sam napravio i one koje nisam napravio. E to liči na mene. Nedim Zejnilović |