TUZLANSKI DOSJEZaboravljeni pješački most  Pješački most kod Livnice po svemu je drugačiji od ostalih pješačkih mostova u gradu. Svi ostali su plavi a on je žut, ili je bar takav bio. Kod drugih je nosiva konstrukcija od željeza, kod livničkog je od betona, samo mu je ograda željezna. Drugi imaju gazište od dasaka, njegovo je asfaltno. Jedini ima pristup stepenicama i puno je širi od ostalih mostova.  Pješaka mu ne fali, za par minuta dok smo napravili snimke, prošlo ih je desetak ali mu fali pažnje. Djeluje zapušteno i zaboravljeno. Srećom, betonska nosiva konstrukcija i ne traži posebnu brigu ali metalna ograda bukvalno nestaje od korozije.     Zapušten je kao i njegov prvi komšija, Livnica, kao da djele zajedničku sudbinu  Ostaci industrijskog kolosjeka podsjećaju na neka bolja vremena Livnice čelika, a oronuli objekti pričaju drugu priču, onu o još jednoj neuspješnoj privatizaciji.     Drugu stranu medalje čini lokacija. Stambeni objekti primakli su se uz ogradu Livnice, a takav industrijski objekat i stanovanje teško da mogu zajedno. Obznanjeni su planovi da se Livnica premjesti na neku drugu lokaciju ali je sve to "o dugačku štapu", prvo treba da preživi sadašnje nedaće i dugove. Vratimo se pješačkom mostu. Ako Livnica nema budućnost on ima, na dobrom je mjestu, koristan ljudima s obje strane Jale. U naslovu smo napisali da je zaboravljen ali nije samo on. Objekti se nekako i izgrade ali njihovo održavanje je oduvijek bilo problem. Nije u pitanju samo neimaština zbog koje je nešto drugo uvijek preče, dobrim dijelom je i do nedostatka navike održavanja i ružne prakse da se reaguje tek kada "dogori do noktiju". Pogledajte pažljivije kolektivne stambene objekte, na njima se ta navika odlično vidi. A.M. |