TUZLANSKI DOSJE60. jubilarno Sijelo u podne Sevdisanje na tuzlanski način Jubilarno 60. Tuzlansko sijelo u podne održano je u Kristalnoj sali Hotela „Tuzla“ pred brojnim Tuzlacima, ljubiteljima lijepe pjesme. Tuzlansko sijelo u podne sačuvalo je svoju tradiciju dugu 34 godine, a osmislili su ga Tuzlaci davne 1979.godine, s ciljem da od zaborava sačuvaju neprocjenjvio kulturno blago ovih prostora – pjesmu sevdalinku. Sijelo se održava dva puta godišnje, u proljeće i jesen. Svako Tuzlansko sijelo u podne sijeldžije iščekuju s nestrpljenjem, jer je ova manifestacija praktično postala dio porodičnih običaja, dio života sijeldžija i njihovih potomaka, dio tuzlanske tradicije. Tako je bilo i na ovom 60. Tuzlanskom sijelu u podne.  - Sijelo u podne kod mene budi posebna osjećanja jer sam za ovu manifestaciju saznao od svog oca i majke. Vremenom, u sijelo sam bio uključen kao voditelj i kao saradnik na programskom uređenju, potom i kao član Odbora, a u zadnje dvije godine kao predsjednik Odbora sijela. Velika je to čast i zadovoljstvo, posebno ako se uzme u obzir ko su bili dosadašnji predsjednici. Ipak, bez zajedničkog rada i truda ne bi bilo ni Sijela. Mislim da je Odbor sijela u proteklom periodu u potpunosti odgovorio postavljenom zadatku, vodili smo računa da sijelo i dalje ostane mjesto očuvanja lijepe pjesme, plesa i druženja. Trudili smo se i nastojat ćemo da ova najljepša tuzlanska tradicija traje još dugo, dugo...- rekao je Sabahudin Azapagić, predsjednik Odbora Tuzlanskog sijela u podne.
Svi gosti kao po nekom pravilu imaju "svoje" stolove za kojima sjede već godinama, tako da se to unaprijed zna.     Bez dileme, Tuzlansko sijelo u podne je spoj mladosti i iskustva. Zašto je to tako, posvjedočili smo kroz program koji je pripremljen za sijeldžije. Naime, nastupili su mladi izvođači sevdalinke Edin Šarić, Azra Husarkić i Haris Ovčina.  Sijelo u podne obilježili su i dobro poznati interpretatori bosanske sevdalinke: Nesib Delibegović, Esad Kovačević, Senad Gračić, Senada Salkić i Arnad Ramadanović. Za dobar štimung pobrinuo se orkestar „Stari Grad“ za koji svi kažu da Tuzlansko sijelo u podne bez njega ne može: Senad Neimarlija (harmonika), Damir Čilimković (klavijature), Atila Hajdarović (gitara) i Džihad Polić (violina). S obzirom da je ovo bilo jubilarno Sijelo, organizatori su obogatili program polusatnim nastupom Gradskog kulturno-umjetničkog društva Bosna. Domaćini ovogodišnjeg sijela bili su Fikret Fiko Ibričić i Hasib Bibo Azapagić.       Sijelo u podne ima i svoje tradicionalno priznanje sa lijepim imenom „Vrata Bosne“ ili popularna „Halka“. Ovo je simbolično priznanje i dodjeljuje se najvrednijim i najaktivnijim sijeldžijama. Ovogodišnje priznanje uručeno je gospođi Hajriji Ledić, koja je dala nemjerljiv doprinos održavanju manifestacije. Pjesma koja je sijeldžije podigla na noge je "Tuzlanska elegija" - himne manifestacije "Sijelo u podne" koja kaže: "Nema Muje sa Mejdana, nema Ajke sa čardaka, nema više onih lola iz starog Bristola". Pogledajte kako je to izgledalo... Bila je ovo prilika i da se svi prisutni prisjete rahmetli Mirsada Ajanovića. On je bio dugogodišnji učesnik sijela, predsjednik Odbora od 2005.godine, veliki zaljubljenik u druženje, muziku i sevdah, volio je Sijelo svim svojim srcem. S.P. |