TUZLANSKI DOSJEKažu da nas ubija A šta bi da je nema?  Prije par dana čuli smo za podatak iz studije „Uticaj postojećih i planiranih termoelektrana u Tuzlanskom regionu na zdravlje stanovništva“ kako će nam TE Tuzla u 2013. godini skratiti živote za oko 4.900 godina, biti kriva za 131.000 izgubljenih radnih dana, preko 170 hospitalizacija zbog srčanih i respiratornih bolesti i izazvati ukupne štete od 99 miliona Eura. Zvuči alarmantno, zvuči šokantno, a takav je i zaključak u kojem se kaže "dok se ne bude znalo u kojem pravcu će razvoj Bosne i Hercegovine ići trebalo bi stati sa izgradnjom novih termoelektrana na ugalj". U tačnost procjena iz studije nećemo ulaziti, brojevi su takvi kakvi su ali bi bili lakše razumljivi da su upoređeni sa podacima za neke slične elektrane u bogatoj ali i siromašnoj Evropi. Siromašni smo pa da se uporedimo sa siromašnima i da vidimo šta treba da uradimo da bi se primakli ekološkim rješenjima bogatih. Zaključak da treba stati sa izgradnjom novih termoelektrana na ugalj u najmanju ruku je čudan. Bez struje se ne može, a ako je ne proizvodiš moraš je kupovati, što nije nemoguće, potrošači će sve platiti. Samo ima jedan problem, teško da će nam iko prodati struju za konvertibilne marke, a naš trgovinski debalans sa svijetom je i bez struje katastrofalan. S druge strane, ova naša Termoelektrana, iako je na izmaku radnog vijeka, kičma je energetskog sistema Federacije i moraće da radi, makar i na silu, dok joj se ne nađe zamjenski kapacitet. Postavlja se pitanje šta bi mogao da bude taj zamjenski kapacitet uz onaj zaključak "da se stane sa izgradnjom novih termoelektrana na ugalj". Nismo dovoljno bogati, a ni geografija nam ne ide na ruku za ekološki čistu proizvodnju uz pomoć vjetra, sunca, pa i vode. Na stranu što su preskupe, ni nuklearke više nisu u trendu zbog sigurnosnih problema, a plina nemamo. Ako se ugalj ekolozima ne sviđa, šta nam onda ostaje? Svi oni brojevi o izgubljenim godinama života jako su dobro poznati najbogatijoj državi Evrope, Njemačkoj. Istraživanja na tu temu tamo su urađena još 2004. godine, a rezultati objavljeni u knjizi Hirschnerga i kolega (Sustainability of electricity supply technologies under German conditions: a comparative evaluation). Uprkos rezultatima koji su alarmantni koliko i rezultati "naše" studije, Njemačka zatvara svoje nuklearke i zamjenjuje ih termoelektranama na ugalj i plin. Koncern RWE je krajem augusta prošle godine u blizini Kelna na Rajni pustio u rad svoje najveće i najmodernije blokove u termoelektrani Nojrat (Neurath) na ugalj - dva puta po 1.100 megavata.  Termoelektrana na ugalj u Nojratu u punom pogonu Ako mislite da ova termoelektrana radi negdje u pustari pažljivo pogledajte naredni snimak i blizinu naselja uz tri termoelektrane u Nojratu. Pogledajte i obzorje i sličnost sa našim snimkom.  Ovo nije sve. Tokom ove i 2014. godine u Njemačkoj se planira da rad počnu kapaciteti termoelektrana na ugalj od preko osam hiljada megavata. Mislimo da je iluzorno da se ubjeđujemo ko više vodi računa o zdravlju stanovništva, mi ili Njemačka, čiji "zeleni" su jači, i baš zbog toga se moramo upitati šta je energetska i bilo kakva druga budućnost BiH, i posebno Tuzle, nametanjem odricanja od uglja. Po čemu smo to mi jači i bolji od Njemačke pa da svoju budućnost vidimo bez uglja? Problem se može posmatrati iz raznih uglova ali ćemo se dotaknuti samo par osnovnih. Pogledajmo dvije naredne slike.   Na slikama je jutarnja Tuzla ovih dana. Grad nam je u jezeru smoga iako zahvaljujući blizini Termoelektrane imamo najbolji sistem daljinskog grijanja, to je činjenica. Prošle zime Sarajevo je prozivano kao grad sa najzagađenijim zrakom u Evropi, Zenica je bila odmah iza, a Tuzla, ma koliko kukali, tek se u par navrata primakla graničnim vrijednostima. Smog, koji se vidi na našim snimcima, potiče iz kućnih ložišta pa se upitajmo šta bi se desilo da 14 ili 15 hiljada stanova zbog gašenja Termoelektrane, mora da nađe drugi način zagrijavanja. Poseban problem bi bio što bi se trebalo držati principa da ako ugalj nije dobar za sagorjevanje u Termoelektrani koja ima filtere, još manje je dobar za kućna ložišta. Upitajmo se i šta bi bilo da na narednom snimku imamo čisto obzorje, mada je korektno da se naglasi i da ono što mnogi vide kao dim iznad Termoelektrane i Solane nije dim već vodena para. 
Gašenje Termoelektrane ne znači samo gašenje 700 ili 800 radnih mjesta u Termoelektrani. Šta je sa rudnicima? Šta je sa hiljadama rudara, bar još pola toliko zaposlenih u firmama koje opslužuju rudnike i barem još četiri puta toliko članova njihovih porodica. Govorimo o desetinama hiljada stanovnika čija je sudbina vezana za Termoelektranu i rudnike. Koliko će svima njima životni vijek biti skraćen zbog nezaposlenosti i neimaštine. Da, i neimaština ubija možda i više nego zagađeni zrak. Da se razumijemo, autor teksta nije ekološki neosvješten već je samo realan onoliko koliko drugi u priči o uglju i Termoelektrani nisu. "Budimo realni, tražimo nemoguće", u ovom slučaju nema prolaz. Moguće je da će jednog dana proizvodnja struje moći bez fosilnih goriva ali je taj dan još uvijek daleko i za razvijene zemlje, a o nama i da ne pričamo. U ime zdravlja onih koje rad Termoelektrane i korištenje uglja za loženje najviše pogađa puno je realnije tražiti od vlasti da se što prije izgradi nova Termoelektrana, na višim ekološkim standardima, i da se što više kuća priključi na sistem daljinskog grijanja. To jeste realno, izvedivo i za naše ograničene mogućnosti, sve drugo je u domenu naučne ili nenaučne fantastike. V.K. |