TUZLANSKI DOSJE˝Humanitarna družina˝ uljepšala dan penzionerima U današnjem vremenu, modernom dobu, pa i u našem društvu polako se gubi humanost. Danas, biti human (čovječan) postaje nešto kao mitska priča. Pružiti ruku nekome ili barem saslušati ga, uputiti osmijeh, zagrliti, ponijeti težak ceker s pijace komšinici ili djedu to se skoro više i ne viđa. Ipak, u ovom vremenu sa skoro zaboravljenim manirima i odgojem postoje izuzeci. To su učenici iz JUOŠ Sjenjak, članovi sekcije, , Humanitarna družina´´. Na skoro zaboravljene korisnike Doma penzionera u Tuzli, kojih se sjete ljudi samo kada su izbori sa praznim obećanjima, pojedini korisnici su zaboravljeni čak i od članova uže porodice, obišli su upravo članovi sekcije, , Humanitarna družina´´.  Druženje sa penzionerima proteklo je kroz razgovor, pjesmu i recital. Nisu izostali ni pokloni kupljeni od prikupljenog novca. Obradovati nekoga, vratiti mu osmijeh na lice barem na trenutak kako bi zaboravio na brige nije lako. To je moto, , Humanitarne družine´´ škole Sjenjak. Svi članovi sekcije svjesni su da je vrijeme prolazno, te da će i oni doći u treći životni krug. Da li će biti prepušteni sami sebi, da li će imati nekoga ko će ih svaki dan obradovati, da li će se imati čemu radovati, mnogo je pitanja na koje nema odgovora.  Pomaganjem ljudima vratiće se dobro svima. Biti human ili čovječan nije teško biti. Samo se osvrnite oko sebe i vidjet ćete kome sve treba pomoći. Svojim djelima duže vrijeme dokazuju članovi sekcije, , Humanitarna družina´´ JUOŠ Sjenjak.  , , Ovo nije naša posljednja posjeta korisnicima Doma penzionera´´ u Tuzli, obilazit ćemo i druge ljude kojima je potrebna pomoć, poručuju iz sekcije. S.P. |