TUZLANSKI DOSJEO magli, smogu ... aerodromu Šta znači ˝prekomjerno zagađenje zraka˝ 
Skoro sedam dana ova naša kotlina je skrivena u magli. To bi bila bolja varijanta, lošija je da se ne radi o magli već o smogu, kombinaciji magle i dima. Smog je zagađeni zrak samo je pitanje koliko. Sa web stranice Vlade TK uzeli smo podatke o mjerenjima u zadnja tri dana i složili ih u jednu tabelu radi bolje preglednosti. Zagađenje nije alarmantno ali jeste prekomjerno i to sumpordioksidom.  Ovo su i zvanične ocjene kvalitete zraka: - Kvalitet zraka za dan 02.12.2013. godine odgovarao je kvalitetu prekomjerno zagađenog zraka na lokalitetima Skver, BKC, Bukinje i Banovići, te kvalitetu čistog zraka na lokalitetima Bektići i Cerik. - Kvalitet zraka za dan 03.12.2013. godine odgovarao je kvalitetu prekomjerno zagađenog zraka na lokalitetima Skver, BKC, Bukinje, Bektići, Cerik i Banovići. - Kvalitet zraka za dan 04.12.2013. godine odgovarao je kvalitetu prekomjerno zagađenog zraka na lokalitetima Skver, BKC, Bukinje i Banovići, te kvalitetu čistog zraka na lokalitetima Bektići i Cerik. Da biste se lakše snašli sa ovim brojevima i u njihovoj procjeni, u narednoj tabeli su prikazane tolerantne, granične i alarmantne vrijednosti. Da ne bude zabune, u gornjoj tabeli su svi rezultati u mikrogramima po metru kubnom, dok su za ugljenmonoksid u donjoj tabeli vrijednosti u miligramima što znači da tolerantna vrijednost od 8 miligrama po kubnom metru odgovara vrijednosti 8.000 mikrograma po kubnom metru.  Iz pokazatelja je očito da je sumpordioksid trenutno jedino problematičan, a njegov najveći izvor su kućna ložišta s obzirom da se ne možemo pohvaliti nekom industrijom ni u gradskom ni izvangradskom području. Termoelektrana "Tuzla" svima bode oči svojim dimnjacima i kondenzatorima ali nje nema u Banovićima gdje su izmjerene najveće vrijednosti. Osim toga i vrijednosti izmjerene u Bukinju su manje nego izmjerene kod BKC-a. Problem su i "lebdeće čestice" ali u tabeli nisu označene crvenom bojom jer nisu definisane granične vrijednosti na dnevnom već samo na godišnjem nivou. Naravno, nećemo zaboraviti ni na automobilski doprinos zagađenju ali je očito da su ložišta problem broj jedan, tačnije, ono što se u njima sagorjeva, a to je ugalj koji sadrži znatnu količinu sumpora. Koliko smo uspjeli da provjerimo, trenutno nema zakonskih ograničenja u maloprodaji uglja u pogledu sadržaja sumpora, a ljudi ko ljudi, kupuju ono što im je jeftinije a ne što je čistije. Drugo pitanje je zašto se magla zadržava tokom cijelog dana, zašto se ne diže? Jedan od razloga je vjetar, skoro da ga i nema. Drugi je niska oblačnost koja ne dopušta suncu da rastjera maglu, a treći smo imali prije par dana, temperaturnu inverziju. Normalno je da temperatura pada sa porastom nadmorske visine ali se ponekad desi i obrnuto pa se iznad prizemnog hladnog sloja formira topli sloj koji se ne miješa sa hladnim niti mu dozvoljava da se pomjera. To su one situacije kada nam je kotlina u moru magle a iznad je sunčano i vedro.  Da ne zaboravimo i aerodrom. Često je spominjana njegova dobra lokacija (i jeste) i manji broj maglovitih dana u odnosu na sarajevski aerodrom. Sve je to tačno kada se posmatra višegodišnji prosjek pa ipak se desilo da su u četiri dana od 5 letova dva, umjesto na našem aerodromu završila na beogradskom. Tako je to sa prirodom. Zvanično, vjetrovi u Tuzli pušu niz Jalu ali onaj dan kada je u HAK-u ispušten hlor vjetar je imao smjer uz Jalu i hlorni oblak je potjerao preko cijelog grada do Majevice. Tako je i sa maglom u kojoj je ovih dana skriven tuzlanski aerodrom. Jučer, kad nije bilo letova nije bilo ni magle, sutra, kada imaju dva leta, dabogda da će se avioni moći spustiti na Dubrave. Pod uticajem holivudskih filmova u kojima stjuardese spuštaju avione, nije mali broj onih koji misle da bi se avioni spuštali i u magli da aerodrom ima bolju opremu. To jednostavno nije tačno jer naš aerodrom ima standardnu opremu za instrumentalno slijetanje koja potpuno zadovoljava tipove aviona koji na njega slijeću. Drugim riječima, ni najsavršenija navigaciona oprema na aerodromu ne bi ništa značila ako i sami avioni nisu opremljeni za njeno korištenje. Postojeći navigacioni uređaji sigurno vode avion i po pravcu i po visini do piste tuzlanskog aerodroma ali u zadnjoj fazi slijetanja, na visini od 60 metara pilot mora da vidi pistu da bi avion bezbjedno spustio. Tako je na većini aerodroma u svijetu i zaista je nerealno i razmišljati da zbog nekoliko maglovitih dana u godini treba bilo šta mijenjati. Sigurnost je najvažnija pa ni putnicima ne smeta što zbog magle moraju autobusom od Beograda do Tuzle. A.M. |