TUZLANSKI DOSJEPalestinac Majdi Kalbiya završio fakultet u Tuzli: Ovo je moja druga domovina Gužva, buka, radost, osmijesi i neizvjesnost u tuzlanskom Mejdanu. Više od 2.000 bh. diplomanata stiglo je na svečanu promociju. U nepreglednoj masi studenata izdvaja se nekoliko diplomanata iz Palestine. Među njima je i Majdi Kalbiya.  Ovaj mladić, rođen u Betlehemu, u Tuzlu je stigao 2006. godine, kada je počela realizacija dogovora između Palestine i naše zemlje po kojoj je Majdi dobio pristojnu stipendiju. Ta stipendija, koju uglavnom dobijaju izuzetno dobri učenici, omogućila mu je školovanje na Medicinskom fakultetu, na Odsjeku visoka zdravstvena studija. Bosanska diploma u rukama ovog Palestinca bilo je ispunjenje njegovog sna i jedan od najsretnijih dana u životu. Pripravnički u Lukavcu - Kada sam tek došao, bilo mi je malo neobično, jer ovdje ima više zime nego kod nas, a i običaji su drugačiji. I hrana mi je bila neobična, jer mi imamo više začina. A jezik? To je baš duga priča. Imali smo kurs na Filozofskom fakultetu, ali sam više naučio u kontaktu sa jaranima i kolegama, priča nam Majdi, koji nije imao problema prilikom studiranja, izuzev, kako kaže, učenja bosanskog jezika.  Trenutno, ovaj mladi Palestinac odrađuje pripravnički staž u Lukavcu. Veli, ukoliko nađe posao u našoj zemlji, ostat će da radi, jer je već navikao na život u Bosni i Hercegovini. - Isto tako, ako dođe neka fina prilika za posao u Njemačkoj i Austriji, to bih iskoristio i otišao. Pored toga, volio bih kada bih mogao što češće odlaziti u rodnu zemlju, da posjetim porodicu i da budem sa svojima, priča nam Majdi. U Bosni mu se najviše sviđaju klima, rijeke, šume... Sviđaju mu se i dobri ljudi koji se, tvrdi on, uvijek hoće družiti, ali i pomoći drugima. S druge strane, govori nam Majdi, u Palestini ima dosta pijeska i puno je toplije nego u Bosni. No, imaju Bosna i Palestina, nažalost, i nešto zajedničko. - Hvala Bogu kod vas je davno završen rat, a i kod nas je malo mirnije nego prije. Mada, još imamo problema sa Izraelcima. Čini mi se da je kod vas bilo teže nego kod nas, jer su bila brojna silovanja, masovna ubijanja, ubijanja nedužne djece. To je stvarno žalosno. S druge strane, naša je tragedija da mi imamo probleme više od 60 godina, priča nam ovaj palestinski mladić. Palestina će, priča nam, uvijek zauzimati posebno mjesto u njegovom srcu. Tamo su mu porodica, roditelji, rodbina i prijatelji. Tamo je prvi put udahnuo zrak, napravio prve korake, odrastao. - Palestina će uvijek biti nešto posebno. Međutim, volim i Bosnu, jer je to moja druga država. Ovdje sam studirao i nastavio svoj život nakon što sam otišao iz Palestine. Zato, i Bosna ima posebno mjesto u mom srcu, i ako nekad odem negdje iz Bosne, bit će mi žao i ova zemlja će mi biti uvijek u lijepim uspomenama, kaže nam Majdi. Veličanstveni Jerusalem A trenutno, veli on, u lijepim uspomenama je njegov rodni Betlehem, gdje, kako kaže, zajedno žive muslimani i kršćani, jedni druge poštuju i čestitaju praznike. - Družimo se, radimo i školujemo zajedno, tako da nema problema između nas. Jedini problem imamo sa Izraelom. Naravno, posebna atmosfera je u našem glavnom gradu Jerusalemu, gdje je džamija Al-Aqsa. To je prelijep grad, a tokom ramazana izgleda veličanstveno, priča nam Majdi, koji nam poručuje da posjetimo Jerusalem, Betlehem, Palestinu... - Kod nas tamo ima dosta maslina, hurmi, smokvi i grožđa. Bujrum, dođite, i sami se uvjerite, poručuje nam Majdi. (Oslobođenje, Samir Karić) |