TUZLANSKI DOSJEJavljanja čitaoca Nazovi-eutanazija pasa Komentar na donošenje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja  Nazovi-eutanazija pasa (komentar na donošenje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja) Mislim da bi se svi mogli složiti da nemamo ništa protiv eutanazije pasa. (Samo polako, čitajte dalje). Ono s čime se nitko ne može složiti su sljedeće stvari: Psi, koji većinom nikome nisu ništa učinili, se kažnjavaju zato što su izbačeni na ulice od strane neodgovornih i bezosjećajnih vlasnika. Naravno, ima i onih koji su nekoga napali, ali treba se shvatiti da su i psi kao ljudi. Svi koji su imali barem dva psa, ili se barem kretali oko osoba koji su ih imali, znaju da imaju različitu narav i karakter, čak i u istoj rasi. I tada se uspavljuje jedan pas koji je napao, a ne čitava populacija. Zašto se ne bi proveo zakon da se psi (kućni ljubimci inače) čipuju, da se vodi evidencija o njima i da se, kada ih netko izbaci na ulicu tek tako, prvo vlasnici udare fino po džepu, a tek onda da se razmišlja o tome šta će se raditi sa psima koji za to nisu krivi? Psi, životinje inače, ovdje nisu krivci, nego žrtve, jednako kao i oni koje nekada ujedu. Psi su tek krajnji rezultat nebrige vlasnika, a kasnije i države o životinjama i odnosu ljudi prema njima. Negdje se ljudi kažnjavaju što neprimjereno diraju životinju, pokušaju ju silovati, a kod nas se slobodno mogu mučiti i stavljati im se petarde u usta, nikoga ništa ne zanima. Dakle, ne kažnjavaju se vlasnici kućnih ljubimaca, koji su postali beskućnici u pravom smislu riječi. Kako je roditelj odgovoran za ponašanje svog djeteta, kako je čovjek odgovoran za štetu koje učini njegovo auto, bio on u njemu ili ne, tako su odgovorni i oni ljudi koji su te pse napustili. Ne kažnjavaju se ni oni koji nisu provodili zakon koji je donešen da se na najbolji mogući način zaštite i životinje i građani. Sada se nekim brzim rješenjima kupuju glasovi građana ubijanjem životinja, braneći svoja djela strahom građana, a do kojeg su i doprinijeli oni koji nisu provodili zakon na prvom mjestu. Na kraju, zna li bilo tko šta je to eutanazija? Bolesne životinje koje su u mukama su se odavno uspavljivale da se ne bi mučile. Evo i par definicija eutanazije: 1. Eutanazija je čin s ciljem, da se uzrokuje smrt, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se ukloniti bol namjernim prekidanjem života čovjeku, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. Eutanazija koju neki zovu i ubojstvom iz milosrđa, postupak je kojim se svjesno i namjerno usmrćuje neizlječivo bolesna osoba u situaciji kada je kvaliteta njezina života (zbog teških bolova ili potpunog odsustva svijesti) pala (po njezinu sudu ili sudu njezinih skrbnika) ispod ljudske razine. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Eutanazija) 2. The act or practice of killing or permitting the death of hopelessly sick or injured individuals (as persons or domestic animals) in a relatively painless way for reasons of mercy (http://www.merriam-webster.com/dictionary/euthanasia) Uspavljivanje zdravih životinja i nazivanje to eutanazijom da se javnosti ne bi prezentirala neka okrutnija riječ je ne samo zločin protiv tih životinja, nego na kraju i zločin protiv ljudi, čovječnosti ako tako hoćete. Ponovnom definicijom eutanazije – ubijanjem zdravih pasa nakon 15 dana neudomljavanja – ćemo na kraju doći do jednog drugog problema. Šta ćemo sa bolesnicima koje ne možemo izliječiti za 15 dana? Eutanazija? Pa ne moraju biti u bolovima i mukama i životu koji je nedostojan čovjeka. Neki bi se, moram ovdje dodati, trebali držati i dalje mašinstva, o kojemu nešto i znaju, a ne živih i zdravih bića i korištenjem termina koje ne razumiju. „Navoj“ i sl. riječi, o tome bi neki mogli govoriti, „eutanazija“ nije jedna od tih. Ovime treba da se brinu profesionalci na ovu temu i humanisti, a ne netko tko se najvjerovatnije boji pasa i svakako ih ne voli, pa koristi stranku da ih se riješi. Jedan od najčešćih komentara na ovaj tip vijesti je obično: „Ako ih toliko volite onda ih vodite sebi kući“, ili nešto slično tome. Pozivanje čak i na donošenju izmjena i dopuna Zakona na takvo ponašanje je sramotno. Time gospoda samo prebacuje odgovornost sa onih koji su ih napustili, a napustili su ih i vlasnici i država, na ljubitelje životinja, što je čisti apsurd. Samim time je pozivanje na udomljavanje ravno zagovaranju ubijanja pasa, jer se odgovornost prebacuje na ljubitelje pasa, čija je jedina greška to što vole životinje više od vlasnika koji su ih napustili i što im bude žao tih životinja, pogotovo u zimskim danima. Odgovornost je na vlasnicima koji su ih izbacili i odgovornost je na državi. Ako netko napusti dijete, država to sankcionira. Ako netko napusti automobil na ulici, država to sankcionira. Sve se kažnjava, samo životinjama možemo raditi što nas je volja. I nitko ne poziva na neizbacivanje, nenapuštanje i na kažnjavanje onih koji to rade. Šta će se ubijanjem pasa postići? Netko tko neće uopće da troši novac na to će samo dovoziti više pasa tamo gdje se ubijaju i može se očekivati samo još veći broj istih, umjesto smanjenja kada bi se problemu napuštanja životinja pristupilo ozbiljnije i humanije, ali i detaljnije, pa je to onda problem. Ali ne, idemo ih sad ganjati puškama, jer je pucanje postalo odveć normalno, toga se više ne bojimo, samo su nam psi lutalice toliko strašni, iako će se češće oni prepasti ljudi, nego što će se ljudi prepasti njih. Pod uvjetom da ljudi još uvijek ima u BiH. Sljedeći puta kada nekome želite reći da je životinja, razmislite dvaput. I sve to se ugrađuje u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja?! Šta onda drugo reći do toga da je onda dobro da država ne radi više da zaštiti svoje građane. Pozivam sve koji su digli ogromnu hajku na pse, kako političke opcije koje su podržale ovu inicijativu, tako i sve građane koji to podržavaju, da pogledaju statistiku koliko je u svijetu, uključujući i BiH, ljudi ozlijeđeno ili ubijeno napadima životinja, a koliko od strane najokrutnije životinje koju poznajemo – čovjeka. Pa vi djecu i dalje plašite riječima „ujest će te cuko“. Davor P. |