TUZLANSKI DOSJE˝Krekino˝ juče-danas-sutra Pripovijest o prizivanju vraga Piše čitalac: Nermin Bijedić Vjerovatno ste već čuli da je direktor "Kreke" smijenjen, da je "Kreka" pred stečajem i odmah da kažemo da tekst našeg čitaoca nije proizvod naknadne pameti. Tekst nam je Nermin Bijedić poslao još sredinom decembra ali ga nismo ranije objavili samo zbog rudarskog praznika i želje da ne narušavamo optimizam kojeg su tih dana o Krekinoj budućnosti širili sindikalisti, direktor, pa i sami rudari.  Kada čovjek poslije mnogo godina provednih u jednom preduzeću odluči da promjeni sredinu, pa se, opet, dosta vremena osvrne na prošlost, naviru mu sjećanja a pred očima, kao na traci, smjenjuju mu se teški trenuci sa onima ispunjenim radošću i sraćom. Da li je to zbog toga što se sve promijenilo ili zbog mladosti koja je prošla ili zbog likova kojih se uvijek rado sjećam... ne znam, ali bila su to, mogu reći – ne negirajući u svemu i udio emocije koju nostalgijom zovemo - lijepa vremena. Mene za „Kreku“ veže nešto više od toga. Ja sam se tu rodio. U parku ispred „Krekine“ direkcije sam proveo djetinjstvo i tu odrasatao. Svi radnici Direkcije su me poznavali po dječjim šejtanlucima. Poznavao sam i ja njih. I danas kad se sretnemo, sa osmijehom na licu se srdačno pozdravimo. Kao da mi kažu: “Znamo mi koji si ti ?!“ Tu je moj, rahmetli babo, zaradio penziju. Kad je došlo vrijeme, tu sam se i ja kao inžinjer elektrotehnike prvi put zaposlio. Ovo je priča o „Kreki“ nekada najvećem rudarskom preduzeću u BiH, ali u današnjem vremenu. „Da se roj ne otme“ Nikada u „Kreki“ nije „preljevalo“ a i ono što je imala, u to doba, „drugovi“ su znali od države da uzmu. Vjerovatno ponešto i za sebe ali je od tog njihova „uzimanja“ bilo je vidljivog kakvog-takvog hajra: Gradski stadion, radnički dom, sportski centar, dom zdravlja, bolnica, novi stanovi ... Danas sa tugom i sjetom gledam „Kreku“, koja je u samrtnom hropcu. Možda je već i umrla ali nema ko da objavi. I prije je u „Kreki“ bilo padova i kriza, ali vrtoglavi pad je počeo nepromišljenim i neorganizovanim ulaskom „Kreke“, ali i drugih rudnika, u JP“Elektroprivreda BiH“. Neko je prizivao vraga.. Kao i sve drugo, kod nas, započelo je krupnim riječima i velikim nadama. Od preduzeća od kojeg je, u neka sretnija vremena, sve u Tuzli zavisilo, „Kreka“ je postala „zavisno preduzeće“. Sve što je „Kreka“ imala prešlo je u ruke novog vlasnika, vladajućeg preduzeća. Čak su i knjige odnesene. „Kreka“ je razvlaštena od same sebe. Ostale su samo uspomene koje se mogu vidjeti po cijeloj Tuzli ali ne samo u Tuzli. Ima ih i do Beograda. Onda je počeo proces dokapitalizacije. Sada „Kreka“ nema ništa svoje a njeni rudari su obična najamna radna snaga kojoj u Sarajevu, iz klimatiziranih kancelarija, neki majstori mraka i javnih nabavki, određuju šta će, kako će i za koje pare, raditi. Isto, ali malo drugčije je i sa tuzlanskom Termoelektranom. Novac je u Sarajevu a Tuzli su ostavljene devastirana priroda, zagađena zemlja, zrak i voda, deponije šljake i pepela i, naravno, najamna radna snaga. Kad je vrijeme za platu, za odrađene nadnice, dođu pare iz Sarajeva. Drži se socijalni mir, ili što bi rekao Šastri, rudarska legenda, da se ne daj Bože „roj ne otme“. Tuzla je zbog toga dobila ono što su joj namjenili njeni političari. Sad je sve druga liga baš k´o i „Sloboda“ a u Sarajevu, članove Uprave JP “Elektroprivreda BiH“ novopridošle „Sarajlijice“, zabavljaju, ni manje ni više, tri fudbalska premijerligaša. Tuzlacima ostaje da se liječe na Gradini, što od nepravde, što od „čistog“ zraka, vode, zemlje i čega sve ne. Onkološki odjel je pun pacijenata, al´ važno je da struja teče. Šta da kažem? Aferim, tuzlanski političari i to na svim nivoima. Svaka vam čast. Tako se bori za rodni grad. Pardon...ja sam zaboravio, pa, vi niste iz ovoga grada. Vi ste samo u prolazu. Ako sam, sa ovim, uspio da političare –„vizionare“ koji dolaze iz Tuzle ili ovoga Kantona, „ujedem za srce“, onda sam ostvario cilj. Da imaju makar malo časti trebali bi opravdati mandat koji su dobili od građana. Neka se izbore, na primjer, da sjedište Uprave JP“Elektroprivreda BiH“ a i svih knjiga koje su odnijeli, bude u Tuzli. Ili da „Elektroprivreda BiH“ bude holding kompanija, sa sjedištem, opet u Tuzli Ali oni ne smiju mrdnut´ dok je živog Predsjednika ili dok im žena ne odustane od projekta zvanog Sarajevo.  Tuzla, stoni grad Kad bi Uprava JP “Elektroprivreda BiH“ bila u Tuzli, problem rudnika bi članovima Uprave bio pod nosom. Taj isti nos bio bi bliže i rudarima kada, ako Bog da, dođe vrijeme da se „roj otme“. Tu bi se, na tuzlanskom zraku koji miriše na paljevinu uglja, moglo porazgovarti o cijeni uglja. Za one koji ne zanju, u aranžmanu „Kreke“ i „Elektroprivrede BiH“, cijenu uglja za Termoelektranu, kao nigdje na svijetu, određuje kupac. Sjedište JP “Elektroprivreda BiH“ u Tuzli bi bilo potpuno logično rješenje jer su tu najveći rudnici, tu je najveća elektrana, tu su najveći potrošači a tu je i najmnogoljudniji Kanton. Kad u Mostaru može biti sjedište Minsitarstva energije, rudarstva i industrije, tako u Tuzli može biti sjedište Uprave JP “Elektroprivrede BiH“. Tako bi Tuzla politički ojačala pa bi se i na nju s respektom gledalo. U jezičku praksu bi osim nebuloza tipa „stonog hrvatskog grada Mostara“, „stonog grada Sarajeva i „glavnog grada srpskog entiteta, Banjaluke“, uveli nešto sasvim konkretno - „stoni grad rudarstva, energije, industrije a Bogami, medicine, nauke i univerziteta“... TUZLU.. Ne znam odgovara li ovo našem Načelniku, koji više preferira turizam kao privrednu granu, od koje ćemo se, kako on predviđa, obogatiti i u budućnosti sretno živjeti. Crni scenarij – istina stanuje u Stanarima Možda „Sarajlijice“ iz Uprave JP “Elektroprvreda BiH“ i njihov pametni stranački šef, za koga rade, ima nove planove. Nije bez osnova, kada kažem da postoje planovi da „Kreke“ nestane a da samo PK „Dubrave“, kao perspektivan dio preduzeća, ostane u sastavu JP“Elektrprivreda BiH“. Rudnik „Mramor“ i podzemna eksploatacija bi se ugasili a „Šikulje“ bi kao nerentabilne, postale samostalna firma, dioničko društvo? U tom dioničkom društvu, skoncentrisao bi se donički kapital radnika. Ono malo državnog kapitala bi bilo u zdravom dijelu preduzeća. Država bi opet prevarila radnike. Ali ne treba zaboraviti da su to sve napravili jamski radnici Mramora, Dobrnje, Bukinja i Lipnice, i da nisu budale i ovce za šišanje, kako neki misle. Sud i advokati bi imali posla koliko hoćeš itd, itd..... Kakva je trenutno konfuzija u Upravi i Nadzornom odboru „Kreke“, nikoga ne bi trebalo iznenadi da uglja iz „Krekinih“ ugljenokopa uopšte i ne bude. Proteklih godina „Kreka“ je imala signale da stvari idu krivim tokom Ljetos, koliko se sjećam, zbog nešto niže potrošnje električne energije, depoi obje BiH termolektrane, „Tuzla“ i „Kakanj“, su bili puni uglja. Zbog povoljne hidrološke situacije, što je i normalno i dobro, potrošači su, uglavnom, snabdijevani jeftinom električnom energijom iz hidroelektrana. Šta bi bilo da je drugačije? Šta bi bilo da je, kao prošle godine, bila suša ili, što ne mogu ni zamisliti, da privreda radi kao prije agresije. Iako smo napisali u svim našim studijama i planovima da je energetika razvojna šansa, uvoz struje bi bio jedini spas. To bi bio još jedan neskroman doprinos, na tasu, negativnog platnog bilansa BiH. Morali bi, jer Nadzorni odbor i Uprava „Kreke“, ne bi mogli odgovoriti zahtjevu JP “Elektroprivreda BiH“ i TE “Tuzla“. Možda bi opet, mogli priskočiti u pomoć „komorati“ iz Banovića koji su čitavo proteklo ljeto na depou kod separacije imali na hiljade tona kvalitenog mrkog uglja. Ali oni nisu u tzv. “koncernu“ JP “Elektroprivreda BiH“, pa nisam siguran da bi se ponuda prihvatila. Treba pitati Upravu JP“Elektroprivreda BiH“, a naročito stručnjake za javne nabavke, ima li ugalj iz Banovića kakvu „mahanu“?. Ili, opet ima neka igra? Ta igra sigurno ima cijenu da je ni „Bosnalijek“ ne može platiti...... Za to vrijeme na depou TE Tuzla je sve manje „Krekinog“ uglja. Dovlače ga iz rudnika Stanari koji je kinesko, Hamovićevo ili ko zna čije, vlasništvo. Taj ugalj, kolko znam, tehnološki ne odgovara kotlovima TE Tuzla ali za upravu „Elektroprivrede“ on je dobar. Uprava, svakako nikad nema problem sa kotlovima i ugljem. Za nabavku tog uglja iz Stanara ne treba nikakav dogovor ili investicija jer je sve dogovoreno i plaćeno.... Misle ovi iz Uprave EP, da mi ne znamo šta oni rade ....  Cijena zavezanih usta Vratimo se na početak 2012. godine, na odluke Uprave vodećeg JP “Elektroprivreda BiH“ i Nadzorni odbor i Upravu zavisnog preduzeća „Kreka“ koji te odluke tolerišu na štetu „Kreke“. U februaru 2012. godine depo TE “Tuzla“ je bio gotovo ispražnjen. Da bi spasili situaciju i svoj „obraz“, Uprava „Elektroprivrede BiH“ naređuje Upravi zavisnog preduzeća „Kreka“ da se sav proizvedni ugalj, uključujući i ugalj koji ide u maloprodaju, isporuči u TE Tuzla. Komadni ugalj iz Rudnika „Mramor“, koji ima veću cijenu i namijenjen je za opštu potrošnju, se morao drobiti i isporučivati na depo TE Tuzla. „Kreki“ nije plaćeno što je ugalj izdrobila, odnosno nisu joj plaćene krupne frakcije koje imaju veću tržišnu vrijednost, već je sve fakturisano po cijeni običnog, tzv „miješanog“ uglja. Ovo je znao Nadzorni odbor i Uprava „Kreke“, ali su pristali na to i usta držali zavezanim. Za desetak dana, koliko je trajala „akcija“, „Kreka“ je zijanila više milona KM. I ne samo to, vrijednost „Krekinog“ kapitala, vrtoglavo pada. Zbog šutnje i kooperativnosti, predsjednik Nadzornog odbora „Kreke“ je dobio nagradu, odlično plaćeno radno mjesto u JP “Elektroprivreda BiH“, u kancelariji koja je sasavim blizu članova Uprave „Elektroprivrede BiH“, inače stručnjaka za javne nabavke. Odlična prilika za daljni uspon na kadrovskoj vertikali. „Eto nas na meraji“ Kakve su danas proizvodne mogućnosti „Kreke“? Zima je i puno su lošiji uslovi za proizvodnju. Tehnološki, kopovi su „izraubovani“ a zbog zaostatka u „proizvodnji“ otkrivke, ugljene etaže su došle pod etažu otkrivke. Koliki je to problem i šta to znači, ne znaju samo rudari. Ko priđe bliže kopu, ašićare vidi. Za bilo kakvu proizvodnju uglja, potrebno je skinuti ogromne količine otkrivke za koju trebaju novac i vrijeme kojih „Kreka“ nema. otrebne su nove pomoćne mašine (buldozeri), potreban je gotovo kompletan novi transportni sistem za otkrivku na PK“ Šikulje“, potrebni su rezervni dijelovi za mašine, potrebno je platiti rudarske štete i eksproprijacije itd, itd. Slična je situacija i u jedinom Krekinom jamskom pogonu Rudniku „Mramor“. Eksploatacija uglja u dva revira „Mramor“ i „Marići“, uz Isusove muke, je već na polovici. Do zatvaranja ovih revira nema ni pet godina eksploatacije i, što bi rudari rekli, „eto nas na meraji“. O situaciji najbolje govori ostvareni obim širih priprema u 2012. godini. Kažu, svega 22% od planiranih. Otvranja novih revira još nema ni na papiru a za njihovo otvaranje treba dosta vremena i dosta novaca. Pitam se šta će biti sa tolikom radnom snagom iz jame, koja neće imati posla? Zaključak je da uglja, možda, neće biti, ili ne u onim količinama i onog kvaliteta koji je potreban? Pitam se, na čemu se onda bazira projekat izgradnje Bloka 7 u TE Tuzla? Na osvnu čega direktor „Elektroprivrede BiH“ kaže da je to projekat od historijskog značaja´ Zna li on, njegova Uprava i njegov stranački šef, šta rade...?  Ni toalet papir bez plaćanja unaprijed S tim se spisak „Krekinih“ problema ne završava. Dugovanja za poreze, doprinose i takse su već toliko narasla da ih „Kreka“ ne može ni reprogramirati. Sjetimo se kada je prije nekoliko godina Vlada FBiH kutarisala „Kreku“ od ovih dugova. Sada opet imamo saldo duga (na dan 30.12.2012. godine, prema službenim izvještajima) 95.848.056, 99 KM „Kreka“ nema novaca ni za tekuće održavanje. Dugovanja prema dobavljačima su toliko narasla da „Kreka“ ne može kupiti ni toalet papir bez plaćanja unaprijed. Poneko još nasjedne na narudžbenicu a neko robu dā, svjestan da će dobro pričekat da naplati svoje potraživanje. Ali, tu ima jedna mala začkoljica, na koju se mora pristati ako hoćeš da naplatiš. Informacije se mogu dobiti u Upravi „Elektroprivrede“ Najgore je za rezervne dijelove. Na primjer, oprema kompleksnog mehanizovanog čela u jami „Glavni sloj“ Rudnika „Mramor“. Doskora je jamski kombajn radio sa potpuno istrošenim zubima na reznoj glavi a kombajnski zubi su sitnica. Dugovanja za prevoz radnika na posao firmama „GIPS“ i „Road“ prelaze milionski iznos. Dobavljačijma se ne plaća ili vrlo teško plaća hrana za topli obrok radnika. U ambis propasti „Kreka“ za sobom vuče i druge dobavljače. Sve su svemu, kako neki kažu, dug prelazi 200 miliona KM . Ne bih želio da se shvati kako su svi gubitnici koji rade sa „Krekom“. Uz pomoć suda i uz adekvatnu kamatu sve se naplati. Ne treba zaboraviti ni iskustvo preduzeća koje skida (ili je skidalo) otkrivku na PK “Šikulje“. Znaju ljudi u čemu je „kvaka“ pa naplate svoja potraživanje. Valjda za ovo stanje znaju Uprava i Nadzorni odbor „Kreke“? Ako, ne znaju to ih ne oslobađa odgovornosti. A, kako može biti da ne znaju?. Nikako mi ne ide u glavu zašto ništa ne poduzimaju ako ništa da makar malo prikriju svoje „rezultate“ i svoj „uspjeh“. Gdje su oni što imaju „ugovorne“ plate i gdje im je odgovornost . Ima li to opravdanja ili je ta „ugovorna plata“, cijena šutnje? Kako će „Mramor“ bez „Rudara“? Idemo dalje... Nedavno je jednostrano je raskinut ugovor sa firmom „Rudar“ iz Tuzle. Na ulici se našlo preko dvije stotine radnika. O tome niko niti priča niti obavještava javnost. „Rudar“ je svojim radnicima pokrivao gotovo sve radne pozicije u jamama rudnika „Mramor“, od dopreme materijala do širokog čela. Naravno, radnici „Rudara“ su za isto radno mjesto primali 20% do 40% manju platu u odnosu na radnika rudnika „Mramor“. To je rudniku „Mramor“ odgovaralo jer nije imao problema sa radnom snagom, sa bolovanjima, povredama, godišnjim odmorima itd. Pitam se kako će sada raditi? Kako sam čuo, doskora je trajala diplomatska aktivnost direktora i predsjednika Nadzornog odbora „Kreke“ a navodno pomagao im je i član Uprave „Elektroprivrede BiH“ sa bogatim iskustvom u javnim nabavkama. Traži se neka začkoljica, pa da se „problem“ riješi...?  Svi u akciju spašavanja – hitno!!! Šta sve ovo znači za privredu Tuzle, Tuzlanskog Kantona pa i šire, ne može se ni pretpostaviti. Razmjere katastrofe koja nam se ocrtava na horizontu su nesagledive. Zbog toga je potreban hitna intervencija od svih i sa svih strana. Prvo, ovo ne može i ne smije proći bez direktnog učešća Vlade i Parlamenta FBiH, Vlade i Skupštine TK, „Razvojne banke FBiH“, Nadzornog odbora JP “Elektroprivreda BiH“, svih stručnih i drugih zaintersovanih institucija i pojedinaca Iz priče se može lahko zaključiti da „Kreka“ nema vlastitu akumulaciju, da se direktno kreditno ne može zadužiti. Bez pomoći i bez novca vladajuće firme JP „Elektroprivreda BiH“ a možda i države nema šanse da se „Kreku“ spasi od stečaja. Nema ni vremena da se stigne zaostatak. Ima i onih koji duguju „Kreki“. Za novac koji se duguje „Kreki“, a koji nikad nije plaćen, za ugalj isporučen u ratnom period, ne smijem ni da pitam. „Kreka“ je svoje dugovanje za električnu energiju potrošenu u ratu, odmah i uredno platila. „Kreki“ dugije i bivša „Soda“ iz Lukavca. Samo za isporučeni ugalj SODA duguje, kako sam čuo, 13 milona KM, bez kamata. To je ona SODA koja je još uvijek većinski državna (TK). Iz ranijeg iskustva, i to će „Krekina“ Uprava i Nadzorni odbor, halaliti.  Onda se pojavio, sad već bivši, Kantonalni ministar za „koncesije na solarnu energiju“ da potpiše sa „Krekom“ koncesioni ugovor za eksploataciju uglja. Vladi TK treba para. Pitam se koji je đavo tjer´o direktora „Kreke“ da potpiše kad zna da taj ugovor „Kreka“, i da hoće, ne može ispoštovati. Možda je trebalo samo da se ministar slika za TV. „Krekina koncesija“ je sadržana u niskoj cijeni uglja pa je po tom osnovu „Kreka“ državi davno platila „koncesiju“. Poseban problem je stari spor između zavisne „Kreke“ i vladajuće „Elektroprivrede BiH“ za odlagalište šljake i pepela „Divkovići II“ kod Tuzle. „Kreki“ se po nekim informacijam duguje 6 do 7 miliona KM. „Dobri“ direktor je, navodno, i to od srca oprstio „Elektroprivredi BiH“, za tranšu od, kako neki kažu, milion ili dva KM keša. Naravno na štetu „komorata“. Zna li to Nazorni odbor „Kreke“? Važno je da se nije zamjerio šefovima u Sarajevu. Zašto o ovome javnost, malo ili ništa, ne zna? Ne zna, ali sluti, jer se smrad sumpora, već osjeća? Vrag je prizvan. Stvar je pokrivena debelim čaršafom koji se mora skinuti. Ispod „čaršafa“ se krije „đavolja sofra“. Drže ga na četiri ćoška članovi Uprave Rudnika „Kreka“ koji su uglavnom iz SDP-a, Nadzorni odbor Rudnika „Kreka“ čiji je Predsjednik, Predsjednik OOSDA Tuzla a Bogami i „Krekini“ borački i sindikalni lideri inače „koncesija“ samog Direktora. Vrag je prizvan! Ako se ne varam, četvrti ili peti put, Nadzorni odbor JP Elektrprivreda BiH“ odlaže rješenje prolema i pasivni Nadzorni odbor i Upravu „Kreke“ na čelu sa Direktorom drži na istoj poziciji, poziciji vršioca dužnosti. Opet se pitam, kakva je to mračna sila koja je toliko važna da se „čaršaf“ ne smije ukloniti? Jesmo li mi kao društvo baš toliko nemoćni ? Jesu li pojedinci jači i važniji od 3400 radnika koliko trenutno ima u „Kreki“. A gdje su još oni radnici koje „Kreka“ sa sobom vuče u propast ? Dok čekamo da Vlada FBiH i resorno Ministarstvo, „daju metlu“ u ruke Nadzornom odboru „Elektroprivrede BiH“, da pomete što se pomesti mora, moramo biti strpljivi i moliti Boga da se „Kreki“ ne desi kakv novi belaj. Bilo bi mi strašno žao, a bila bi i nepravda, da sav ceh plate „komorati“. Ako ništa drugo nisu imali „ugovorne“ plate i radili su bez pogovora i „po naređenju“. A „komorati“su svima davali kao što i sad daju, sve od sebe. Ako kome zatreba krvi da spasi koga od familije, dođe pred kapiju rudnika i riješi problem. Kad je kakav belaj, pozovu rudare, i oni odmah dođu da urade što drugi ne mogu, ne znaju ili im se pos´o gadi. A sjetite se šta je bilo kad je trebalo braniti narod i državu. “Komorati“ nisu pobjegli u podrumu i nije ih trebalo mobilisati. Oni su već bili mobilni. Ljudi, dosta je bilo!!!. Dokle će „Kreka“ i njenih 3400 radnika, biti zarobljenici šačice nesposobnih „privrednika“, majstora zamračenih prostora i javih nabavki. Hoćemo li čekati da vrijednost „Krekinog“ kapitala padne na nulu? Hoćemo li čekati da nestane struje i grijanja u gradu Tuzli? Hoćemo li čekati da se desi neka nova „Dobrnja“? Ima li iko snage da ovome stane u kraj ? Ja sam siguran da ima! Nermin Bijedić |