TUZLANSKI DOSJEOproštaj od tuzlanske omladine na Slanoj banji Sahrana ubijene omladine obavljena je ranom zorom u 4 sata ujutro, jer i nakon 25.maja Tuzla je bila intenzivno granatirana. Prenosimo govore s posljednjeg ispraćaja.. Dragi roditelji, braćo, sestre, bližnji i prijatelji tuzlanske mladosti stradale u najvećoj ratnoj tragediji koja je zadesila naš grad i našu domovinu, u zločinu kojeg je nad našom budućnošću, uveče 25.maja počinio četnički fašistički agresor. Danas kada se posljednji put opraštamo od zločinom ubijene mladosti Tuzle, od naših mladih građana čiji je put trebao značiti budućnost ove zemlje - teško je kazati riječ utjehe i sabura. Kako nazvati bol, tegobu, gorčinu i tugu koju osjećaju svi ljudi potošeni zločinačkim ubistvom naše djece. Kako nazvati suzu i grcaj - majke, oca, sestre, brata, djeda, nene, familije i prijatelja, ovu suzu u oku Tuzle i Bosne i Hercegovine. Danas u Tuzli i suza postaje riječ, jer jedino se njome moze iskazati bol za mladim nasilno oduzetim životima naših bližnjih, sinova i kćeri, braće i sestara. Jedino ta iskrena suza danas može govoriti o smrti u našim srcima, o teškoj spoznaji da ćemo sutrašnji, prekosutrašnji i svaki drugi dan buditi se i biti-usamljeni za komad duše, dio srca, za jednu mladost i ljepše sutra. Djeci podarimo život, sate, dane, mjesece i godine roditeljske pažnje i ljubavi.Bdijemo nad njima, čuvamo ih kao zjenicu oka, kao svjetlost bez koje život nema smisla..Zar uopšte moze da se pojavi neko i da uz dupuštenje tzv. Čovječanstva uništi tu svjetlost jednog mladog života.? Zar je ikome dopušteno, zar iko smije i može da uzima pravo na život? Može, i to je ono što ovaj narod nikada nece zaboraviti i oprostiti. A ova bol ce stići svakog ko to pred Bogom zaslužuje! Tuzlanska zločinom ubijena mladosti, draga djeco, Vaši roditelji, sestre i braća, bližnji i prijatelji, Vaš grad i Vaša domovina danas se u neizmjernom bolu posljednji put opraštaju od Vas. Zajedno ste rasli, snivali iste snove, radovali se životu. Uz poštivanje iskrene želje Vaših roditelja, uz vjerovanje da bi to bila i Vaša želja: zajedno ćete počivati u miru. Na brdu sa kojeg se pruža pogled na Vaš grad, na Slanoj banji, gdje ste mnogi u šetnji sa roditeljima pravili svoje prve korake u životu - biće Vaše vječno počivalište. Za mladost Tuzle i Bosne i Hercegovine, za mladost miroljubivog svijeta, Vaš vječni mir će biti vječna opomena i svjedočanstvo, nama koji ostajemo - zavjet i zakletva - da zlo mora biti unišzeno zamjenik načelnika Opštine Tuzla dr.Sead Avdić.     Oproštaj od Jasminke Sarajlić i Edina Mujabašića   U ovu zoru, kada nad Tuzlom sviće novi dan, kao cvat mladosti i buđenje proljeća, mi se u teškom bolu moramo oprostiti sa svim Jasminkinim i Edinovim nedočekanim danima, mjesecima i godinama, sa svim njihovim nedosanjanim snovima, sa mladošću koja je jedino htjela da živi, i ništa više. U svitanje novog dana, čije jutro je moralo pripadati našoj Jasminki i našem Edinu, mi se na mjestu gdje počiva 48 mladih Tuzlaka moramo oprostiti od njih. U saburu i dostojanstvu, ali sa saznanjem da nikada nećemo oprostiti i zaboraviti. Ako ima Boga i pravde, onda će ove suze i bol vaših bližnjih, vaše Tuzle, stići sve one koji učiniše zlo. U ovo tužno tuzlansko jutro, umjesto u životu i sreću, mi vas ispraćamo u vječni mir. Vaše preseljenje na Ahiret nije putanja koju vam je darovao život. Ono nije po zakonima prirode i ljudskosti. I zbog toga će svaka ova suza prolivena za vama imati težinu kazne za one koji nam vas oduzeše... Neka vam je rahmet duši... dr.Refik Ahmedinović pomoćnik načelnika Opštine Tuzla Oproštaj od Dijane Ninić  Ova čudnovata tišina u zoru 7.juna svjedok nam je da će proljetni dan nad Tuzlom osvanuti bez još jednog Sunca koje je trebalo čistinom svjetlosti da obasja sve svoje i naše buduće dane. U ovom danu Tuzla se oprašta sa još jednim svojim svjetionikom budućnosti, sa Dijanom Ninić čija mladost nije uspjela izdržati teške neprebolive posljedice četničkog zločina, učinjenog nad tuzlanskom omladinom 25.maja 1995.godine. Dijanin, zločinom prekinuti životni put ostaje kao neodvršena i nenapisana knjiga kao tek započeta priča o svim njenim neostavrenim snovima, o svemu što je željela i htjela u životu. Korice te knjige su sklopljene zločinom i zbog toga će sve ono što nije ispisano, a naša je Dijana po svim božijim i ljudskim zakonima imala neotuđivo pravo - ostati da boli i opominje. Tomo Vidović, sekretar Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tuzla.  Priredio(la): cupo |