TUZLANSKI DOSJE

25.05.2005.
Cvjetovi naši nerascvali
Na mezarju/groblju na Slanoj banji pokopano je 58 djece, dok je ostalih 13 sahranjeno na drugim grobljima. Pokojni Nenad Marković koji je nastradao na Kapiji sahranjen je na Trnovcu pokraj svog brata Alekse Markovića koji je poginuo 1992.godine.

Šemsa Mehinović majka rahmetli Amire Mehinović to veče je smogla snage da kaže cijelom svijetu ˝Ljudi četnici mi ubiše i drugo dijete˝. Amira je ubijena to veče na Kapiji a sin vojnik 1992 negdje na sarajevskom ratištu.





Posjetitelji Tuzlarija o 25.maju


˝Nekada sam voljela maj. Mjesec ruza i mladog lisca, asocira na matursko vece, diplomski ispit, Dan Mladosti...A sta vrijedi maj kad u njemu procvatose krvavi makovi crveni? ´92., ´95. Nikada vise. Hoce li biti da ne bude nikada vise? Tog maja ´95. jedan je djevojcurak dobio novu kosulju i pobjegao neni, da na Korzu pokaze drugaricama cvjetove na bijelini kosulje djevojacke. I ostadose cvjetovi, krvavi makovi da zauvijek, zauvijek cvatu na vezenom rukavu jedne kosulje. I nece za tu mladost biti setnji i igranki, ni zaljubljenih suza, ni bjezanja sa casova, ni maturske vecere, ni svadbe nece biti, ni djetinjeg placa i starenja uz voljeno bice. Sve sto je moglo biti - stalo je. Sve sto jeste - neka ipak i uzinat svima BUDE, NEKA se nastavi - za i u ime mladosti ´95. i slobode ´92. Da se NIKAKO I NIKADA NE ZABORAVI! Historija i sudbina, ruku pod ruku sa necim cemu imena ne znam opet su posramili ljudski rod.˝





˝Sta moze da vrati ocu i materi dijete, krv i meso njihovo? Sta moze da im vrati zivot? Kolika tuga, preduboka i prestrasna, ogromna tuga! I kolika bi kazna morala biti zlocincima i da ih sve redom pohvataju i kazne? Bi li smrt krvnika bila dovoljna? Nista nece vratiti godine i zaustaviti sate da bi stalo vrijeme. A hoce li neljudi koji su zlocin uradili, i njihova djeca, hoce li nauciti iz ovog krvavog maja lekciju? Bojim se da oni sto su losi djaci I NE ZELE I NECE!˝


˝Na vitrini u stanu gledam okacene jedne male kopacke....Sandro Kalesic u njima nikada ne odigra niti jednu utakmicu....u sumici kraj mezaristana na slanoj banji uvijek se cuju ptice...jedno dijete u smrt je otislo siroko otvorenih ociju˝





˝Poznavala sam Vesnu....Rodila se na isti dan kao i moj brat i to je bio jedan od razloga sto sam je smatrala znacajnom osobom u mom zivotu...Uvijek vedra, nasmijana, slatkorjeciva, puna nade i snova, i zelje za zivotom.... Posjetila sam njenu majku samo dva puta od kad Vesne nema.... (Isprva sam mislila da to nije lijepo s moje strane, ali sam onda shvatila da mozda i cinim ispravno...)...Oba puta smo neprestano plakale....Ona je pocinjala cim me ugleda, jer kako kaze, podsjetim je na njenu Vecu, a ja cim bi mi rekla: »Moje Vece vise nema da te doceka na vratima....»....Divim se toj zeni, koja nalazi razlog i smisao zivota, pazljivo cuvajuci albume sa Vesninim slikama i dnevnik u kojem je na prvoj stranici ispisana pjesma: Vjencanja nece biti...˝





˝Svaki put kad odem na Slanu Banju, nekakva je zlokobna tišina u čitavom kompleksu. Dopire do uha smijeh djece koja se igraju, ali je i on tih, izobličen i strašan. Čini mi se da i on zna dokle treba da se čuje...
Čak i moja petogodišnja kćerka ušuti, pusti glavu i mirno hoda...Jednom me je upitala ˝imaju li oni svoju djecu?˝, nisam znala šta da joj odgovorim. Pomislila sam da djeca znaju bolje objasniti i reći ono što mi mislimo...jednostavno, s malo riječi objasniti trenutak...˝





˝25.maj je dan kada bi i tuzlansko kamenje plakalo da moze .
Ne postoje rijeci koje mogu opisati tugu Tuzlaka ni rijeci koje mogu utjesiti one koji su izgubili bliske osobe .
Ne treba ni govoriti ˝neka se ne zaboravi ˝ sve i da se hoce masakr koji se 25.maja 1995. desio na Kapiji u Tuzli se ne moze zaboraviti .
Nadam se da postoji raj /dzenet i da su neduzne zrtve nasle svoj mir a bar malo mira naci cemo i mi svi kada se pocionici ovog zlodjela izvedu pred lice pravde.˝





˝Nekad smo mislili, mislili i znali, da smo najjaci, jer smo mladi!
Nekad smo pjevali i slavili mladost
i opet mislili mladi smo i hrabri!
Danas mislim mladi smo, hrabri smo,
najjaci smo, jer smo mladi...a njih vise
nema, zato jer ˝zlo˝ nije htjelo vidjet mladost, ˝zlo˝ je ubilo mladost,
˝zlo˝ nas je natjeralo da NE ZABORAVIMO!!!!


Tuzla nece zaboraviti!!


Vjecno pocivali u miru ˝





˝Neka im je vjecna slava
i pokoj dusama njihovim neduznim.Amin.
Moja najveca ljubav je otisla toga dana zauvijek. S.M. nikada te necu zaboraviti˝.





˝Moj narod je umro, a ja, još uvijek živeći, oplakujem ga u samoći i povučenosti.
Umrli su moji dragi, pa mi je život poslije njih postao samo stradanje.
Moj narod je umro, suze i krv potopiše visoravni u mojoj zemlji, a ja ovdje živim ...........
Moj narod je umro na raspeću.
Umro je ruku ispruženih i istoku i zapadu, a pogleda uprtih u crnu prazninu.
Umro je ćutke i čovječanstvo nije čulo njegove vapaje.
Umro je jer nisu bili nasilnici.
Umro je jer prema ugnjetačima nisu bili okrutni.
Umro je zato što su bili mirni.
Umro je u zemlji u kojoj je teklo med i mlijeko.
Umro je i moj i vaš narod...˝ Pokoj dušama vašim, cvjetovi naši nerascvali
















Priredio(la): cupo