TUZLANSKI DOSJEKako dovesti stranog gosta u Tuzlu U inostranstvu je 1.300.000 potencijalnih tuzlanskih gostiju  Piše: mr. sc. Fatmir Alispahić Kada je 1997. godine najavljena izgradnja jezera na Pingi niko nije ni spominjao Tuzlu kao turistički centar. Čak i kada je 2000. godine osnovana Turistička zajednica Općine Tuzla, i kada su štampani prvi turistički prospekti, prvi „Turistički vodič“ – niko ni tada nije spominjao Tuzlu kao turistički centar. Kada je 2003. godine sagrađeno prvo Panonsko jezero, mislilo se da je dovoljna korist to što više nećemo gledati močvaru Pingu, ruglo u centru grada. Vremenom se počela rađati sintagma „Tuzla kao turistički centar“, i tu sintagmu danas možete pronaći u mnogim dokumentima i propagandnim materijalima. Miris domovine Sve dok u Tuzlu ne počnu dolaziti strani gosti, „Tuzla kao turistički centar“ će biti više u domenu želje, a manje u domenu realnosti. I sve dok se turistički sadržaji u Tuzli ne počnu finansirati iz novaca koje donosi turizam, kao privredna grana, a ne od budžetskih sredstava – turizam u Tuzli neće biti ekonomska kategorija, kao svugdje u svijetu, već će biti reklama bez pokrića.  Zbog toga želimo u realne okvire staviti mogućnost dovođenja stranog gosta u Tuzlu. Prije stotinu i više godina u Tuzlu su dolazili na banjsko liječenje turisti iz tadašnje Austro-Ugarske. Banjski turizam je nedovoljno promišljen potencijal tuzlanske turističke ponude. Primjerice, ove zime je 300 umirovljenika iz Pule došlo na sedmodnevni boravak u banju u Tesliću, a mogli bi nekada doći i u Tuzlu, ako im Tuzla mogne ponuditi ono što im nudi Teslić.
Ako pod „stranim gostom“ podrazumijevamo gosta koji dolazi izvan Bosne i Hercegovine, da svoje novce predviđene za odmor potroši baš u Tuzli, za smještaj, za sadržaje na Panonskim jezerima, za gastronomsku ponudu i sl., onda je svejedno da li je taj gost porijeklom iz Njemačke, Švedske, ili je rođen u Bosni i Hercegovini a godinama već živi vani. Teško je očekivati ozbiljniji dolazak turista iz evropskih zemalja, to mogu biti eventualno avanturisti koji obilaze malo poznate krajeve, pa će na dan-dva svratiti i do Tuzle. A takvih ne može biti onoliko koliko je potrebno da bismo kazali kako u Tuzli imamo strane goste. Tuzla ima milion i tristo hiljada potencijalnih „stranih gostiju“! U dijaspori. Toliko je, otprilike, bh. iseljenika među kojima većina nije pokidala svoje emotivne veze i potrebe za domovinom i domovinskim osjećanjem. Mnogi od njih više u Bosni nemaju svoje kuće, ali Bosnu vole kao dom svoga rođenja. Oni će rađe iskoristiti godišnji odmor da se napoje miruhom Bosne, nego kopertonima Jadrana, Antalije i drugih destinacija koje liče k´o jaje jajetu. Oni će rađe to dragocjeno vrijeme, predviđeno za odmor, iskoristiti da napoje svoje duhovne žeđi, svoje nostalgije i sjećanja. Panonska jezera su idealna kombinacija, jer imaju sve što i ljetovanje na moru, ali imaju i miris domovine.  Deset hiljada turista Kad bi se u Tuzlu na ljetovanje mogao dovesti stoti dio od ovog broja naših ljudi u dijaspori, vrijedilo bi to truda, jer bi se ostvarilo respektabilno prisustvo stranog gosta, a što bi, s pokrićem, legitimiralo Tuzlu kao turistički centar. Desetak hiljada stranih gostiju je cilj za koji bi se vrijedilo potruditi. Kako? Promocija tuzlanskih turističkih potencijala dosad je, uglavnom, bila usmjerena prema Tuzlacima, da Tuzlaci vide šta imaju, da budu sretni i zahvalni. To nema veze sa turističkim marketingom koji, logično, napada tržište sa kojeg će dovesti gosta. U ovom slučaju, promotivne aktivnosti bi se morale usmjeriti prema bh. dijaspori. Pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH djeluje Sektor za iseljeništvo, preko kojeg bi se mogla napraviti mreža najbrojnih bh. zajednica u inostranstvu, prema kojima bi trebalo realizirati ponudu za ljetovanje u Tuzli. E, sad, da li ovo nekoga zanima ili ne zanima – drugo je pitanje. Ako postoji interesovanje, priča bi se mogla nastaviti, a ideja razviti. |