TUZLANSKI DOSJETežak vakat, a duša puna Piše: Amela Isanović, prof.bosanskoga jezika  „U mekanom tkivu školjke zablista biser, jedan, pravi, vrijedan, i ne podliježe kopiji, unikatan je, traje, odolijeva vremenu i ljudima, a samo oni koji znaju pravu vrijednost prepoznati, spoznati, čuvati i njegovati nikada ne "čupaju" ono što se bljeska, blista, caruje svojim vrijednostima.. "Plitki umovi" to ne razumiju.. ne vide i ne čuju šum iz unutrašnjosti u kojoj sve je tako čisto i blistavo, ma gdje da je... VRIJEDNOST OSTAJE VRIJEDNOST- UVIJEK I SVAGDA! Jezik maternji je zov ljudske duše da se u toj različitosti prepoznamo, upoznamo i cijenimo.. da stvaramo i gradimo a ne da rušimo! Da postajemo jedno u toj različitosti, ni to "plitka pamet" ne zna! Ali ima onih koji to znaju, čuvaju i njeguju svoj maternji jezik, uvažavaju druge jezike jer je to izraz naroda, čovjeka, a čovjeka valja poštovati i cijeniti, ako jeste čovjek...bez jezika je - ništa, prazna ljuštura...“ (Sadeta Subašić)  I doista, djeca razumiju, mladi i njihovi roditelji i mi nastavnici, profesori.  Iza nas, nastavnika, profesora osnovnih i srednjih škola je jedna izuzetno naporna nedjelja, ali i jedna od najljepših u toku školske godine, nedjelja, možda čak i mjesec, kada sve ono što učimo, njegujemo i znamo o maternjem jeziku i domovini bljesne u najljepšem svjetlu.  Bljesne i vrati vjeru u život, u budućnost, . Nadoknadi neprospavane noći, brojne probe, utrošene sate slobodnog vremena, učini da zaboravimo da vlastitim sredstvima platismo rekvizite, haljine, boje, platna...jer nas na kraju svega gledahu oči pune ljubavi, divljenja i ponosa što ih vodimo kroz život. Jer na kraju dana dobijemo poruku sada već velikih, odraslih ljudi da bi se opet pred nas, u naše klupe. Jer na kraju dana kada pogledamo fotografije svojih učenika, kreativnost i volju svojih kolega pomislimo „E, vidiš super ideja, “ „Ovako nešto ćemo i mi dogodine, “ „Kako su ovo djeca lijepo smislila, “ i do ganuća, do suza shvatimo da imamo tu privilegiju da radimo s djecom, da imamo privilegiju da u različitosti vidimo ljepotu, da iz Bosne i Hercegvine crpimo najljepše i da smo mi ti kojima je duša puna, srce veliko, zasluga još veća (koliko god to nekome zvučalo neskromno).  Nekoliko radijskih emisija, svečanih akademija, izložbi, literarnih konkursa, stotine prezentacija, hiljade zlatnih ruku vezle su ovih dana zlatni vez koji započeše dobri Bosanci i Hercegovci prije stotine godine, vezle su najljepši kolorit tolerancije, vjere da različitost spaja.  Vezle i pokazale da ova djeca nisu samo djeca interneta i video – igara, oni su mnogo više od toga, ako su vođena pravim stazama, a prosvjetari TK i BiH su, opet, pokazali da znaju izabrati te ljepše staze.  Iskrene čestitke i veliko hvala svim kolegama, učenicima, roditeljima, novinarima koji su i ove godine sa nama slavili jezik, slavili Dan maternjeg jezika, skidali paučinu s povijesti i istine o našim jezicima, prije svega bosanskom, koji su u ovom projektu prepoznali ljepotu i vrijednost, koji su u našoj djeci i domovini prepoznali tu nepresušnu seharu neprocjenjivog blaga.  |