TUZLANSKI DOSJEJU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla Restauracija duše i humanost na djelu  Stari kredenac, stolica, škrinja, komoda, luster, stara vješalica, ram za ogledalo ili bilo koji drugi zaboravljeni i naizgled neupotrebljivi predmet može zasjati novim sjajem ... Upravo takvim, novim sjajem zasjale su klupe u JU Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla.  Naime, nedavno je ovu ustanovu posjetila gospođica Šejla Subašić sa idejom da na neki način pruži pomoć i podršku u školovanju učenika. S obzirom da se ista već duži niz godina uspješno bavi restauracijom starih predmeta, namještaja i suvenira, došli se na ideju da u svom stilu uredi već dotrajale školske klupe i stolice. U učionici, koju je odabrala, na stolovima i stolicama prilagodila je tematiku s obzirom na uzrast djece (I razred).  „KADA STARO POSTANE NOVO Šejla Subašić već dugi niz godina veoma uspješno, o čemu svjedoči i potražnja njenih proizvoda, radi jednu magičnu stvar, tj. pretvara staro u novo, pružajući mu jedan novi i po mnogima bolji i orginalniji identitet. Svaki učenik u „Zavodu“ je individua za sebe koja posjeduje brojne specifičnosti, posebne potrebe i posebne pristupe, a upravo na taj način uz posebnu ljubav, strpljiv i precizan pristup stvaraju se i Šejlini proizvodi, svaki ljepši od prethodnog. U svom pristupu vješto koristi tehnike ručnog i šablonskog oslikavanja, kao i veoma popularnu dekupaž tehniku. Tako transformacijom starih komada namještaja u nove, Šejla S. udiše novu ljepotu i šarm, za koje se ni ne pretpostavlja da mogu da ih imaju. Cvjetnim motivima, bojama, različitim dezenima tkanina ili perlama daje završni izgled, čemu predstoji veliki posao šmirglanja i čišćenja.  Na pitanje od kuda ljubav prema ovoj profesiji Šejla S. ističe sljedeće: „Razloga je mnogo, a jedan od glavnih je očuvanje kulture postojanja. Na taj način možemo spoznati sebe – tko smo, od kuda dolazimo, što nas krasi, a što ne. Restauracija će očuvati obiteljsku baštinu kojom se ponosimo i nastaviti priču jedne obitelji. Restauracijom se zaustavlja starenje i oblikuje životni prostor. Svatko ima svoj ukus, pa zašto ne bi nahranio svoju dušu onim što voli. Restauraciju umjetnina može raditi samo osoba koja ima smisla za umjetnost i može razumjeti jezik predmeta kojega obnavlja. Osoba koja u antikvitetima gleda samo materijalni doibitak, ne radi po pravilima struke, koristi materijale koji nisu adekvatni narušava duh ovog lijepog zanata, omalovažava kulturu, djelatnost, naručitelja pa i svoje kolege.  I u ovoj, kao u svakoj drugoj djelatnosti, postoje grupe ljudi koje cijelu priču upropaštavaju svojim pristupom, zbog svojih sitnih interesa, fušerskim pristupom i ne razmišljajući proizvode više štete nego što pomažu očuvanju kulture i baštine, bez obzira na vrijednost samog obnovljenog predmeta. Da Šejla S. ne spada u zadnju grupu umjetnika potvrđuje i njena humanost koju je usmjerila prema našim učenicima ali i mnogobrojnim njenim prijateljima. Na kraju, ne preostaje nam ništa više nego da joj se još jednom u ime naših učenika i ustanove od srca zahvalimo te da zajednički uživamo u njenim finalnim radovima. Za pregled svih radova posjetite Šejlinu FB galeriju. Nermin Mustajbašić |