TUZLANSKI DOSJEUpozorenja o ugroženosti vrijedila su koliko i pozdrav ˝čuvaj se˝ Video: Brana je izdržala, i stihiju i skeptike Čim smo čuli da se kroz Maline može do Živinica krenuli smo oko jezera, preko Poljica i Prokosovića do brane jezera Modrac. Baš u vrijeme dok smo snimali branu čuli smo vijest da je u Doboju objavljeno da je brana pukla. Nije i neće uprkos dramatičnim pričama laika ali i komandanta i načelnika Kantonalnog štaba Civilne zaštite o pukotini koja nije sanirana, te njihova upozorenja o ugroženosti brane. Upozorenja o ugroženosti vrijedila su koliko i pozdrav ˝čuvaj se˝. Čim je vodostaj premašio projektovane parametre svi smo znali i bez njih da je brana ugrožena, samo nismo znali koliko. Umjesto da plaše narod pričom o ugroženosti brane, od njih su se očekivali konkretni potezi. Uz pomoć stručnjaka morali su definisati vodostaj nakon kojeg se proglašava evakuacija. Izostala su i osnovna uputstva i informacije ugroženom stanovništvu za slučaj da dođe do iznenadnog rušenja brane, koliko imaju vremena da stignu do nekog sigurnog mjesta, šta se smatra sigurnim mjestom. Srećom, brana stara 50 godina izdržala je metar veći vodostaj od projektovanog ali se moglo desiti i da ne izdrži. Tada bi se postavilo pitanje zašto nije naređena evakuacija pa su one priče o ugroženosti brane vjerovatno trebale zbog toga da se može reći "eto, mi smo upozoravali da je brana ugrožena", samo ne bi to "pilo vode". Znamo, nije lako narediti evakuaciju, preskupo je to i za bogate države a kamoli za nas ali nije ništa skuplje od ljudskih života. Narediti evakuaciju, pa da se ne desi ništa, ogroman je problem ali ne narediti evakuaciju a katastrofa se desi, nemjerljivo je veći problem. U oba slučaja odgovornost na Kantonalnom štabu civilne zaštite je ogromna ali zbog takvih situacija on i postoji. Umjesto da čujemo jasnu poruku "brana je sigurna do tog i tog vodostaja, ako iznad njega poraste toliko i toliko naredićemo evakuaciju", slušali smo njihova neodređena upozorenja o ugroženosti. Nadajmo se da će čelni ljudi u Kantonu, čim se situacija smiri, detaljno analizirati dešavanja u vezi brane. Igranje na kartu sreće ovaj put je bilo uspješno ali bi bilo neozbiljno uzdati se u sreću i u budućnosti. Klima se definitivno mijenja i sigurno se neće čekati pedeset godina da se ovakvo nevrijeme opet dogodi. Može se ponovo desiti i ove godine. Očito je da se ne treba uzdati u "snagu" pojedinaca koji su na čelu Štaba i da i njih i članove Štaba treba rasteretiti teške odgovornosti za donošenje odluke o evakuaciji. Stručnjaci moraju precizno definisati parametre kod kojih se evakuacija mora narediti, Skupština TK to mora odobriti, a Štab primjeniti. Naravno, treba postaviti pitanje i zašto takav plan nije već odavno napravljen. Glavni junak ovih dešavanja, brana, zaslužuje da se o njoj kaže koja riječ. Na stranici JP "Spreča", koje gazduje branom, piše da je brana izgrađena 1964. godine, te da po svojim tehničkim karakteristikama i zapremini spada u visoke brane. Dužina brane u kruni iznosi 205 metara, a maksimalna visina brane je 28 metara.Sastoji se od deset svodova (cilindričnih ljuski), devet kontrafora i dva gravitaciona obalna oporca. Brana ima tri slobodna preljevna polja (polja 6, 7 i 8), dva na koti 200, 00 m.n.m. i jedan na koti 199, 90 m.n.m. Kroz period eksploatacije od pola vijeka, odnosno kao posljedica "starenja" brane, ukazala se potreba da se pristupi sanaciji pa je posljednjih godina poboljšana njena lokalna i globalna stabilnosti. Kod nas se u svemu kasni ali se čini da je ta sanacija urađena baš na vrijeme. A.M. |