TUZLANSKI DOSJEPismo čitateljke Opstrukcije mještana na terenu Živim u mjestu koje je zahvatilo klizište, 10-tak kuća je iseljeno i u njih više povratka nema. Svjedočila sam iseljavanju mojih komšija, scene koje nikad neću zaboravit. Neka su oni živi i zdravi i svi na broju, a pomoći čemo da se njihov život vrati u normalu. Svjedočila sam radnoj akciji koja je pokrenuta da se klizište zaustavi da ne ugrozi ostatak sela. Ponosna sam sto imamo tako dobre ljude koji bi se žrtvovali da pomognu komšiji. Uz pomoć volontera i mještana uspjela se završiti prva faza sanacije klizišta, nismo imali problem ni sa radnom snagom ni sa mehanizacijom, al smo imali i imamo još uvijek problem s mještanima koji ne daju da se kroz njihove njive kopaju kanali. Slijedi druga faza saniranja klizista i bojim se da neće biti uspješno realizovana zbog tih pojedinaca kojima je vrednije par metara gole livade nego kuća od komšije. Ne znam kako nazvati te ljude, ne znam ni da li ih nazvati ljudima, kako se zove osoba koja gleda tuđu patnju i neće da pomogne??? Druge države nam šalju konvoje pomoći, a komšija ti kopa rupu da upadnes. Ironija, tragedija šta li je?! Saprala je kiša maske s lica, sad bar znamo s kim živimo! Vazno pitanje na koje trebam odgovor je smiju li ti ljudi zabranjivati da se vrši saniranje klizista? Koji organ to regulise? Koji zakon to regulise? Ima li kazna za te osobe? |