TUZLANSKI DOSJEZa ljude, za Ostojićevo, za Tuzlu! Omladinski resursni centar sa svojim omladincima i uz pomoć HCA Francuske skupio je pola tone pomoći u vidu hrane i neophodnih higijenskih potrepština za žitelje sela Ostojićevo u opštini Bijeljina. Inicijativa za doniranje pomoći došla je iz Francuske, partnerska organizacija Omladinskog resursnog centra Tuzla - HcA Francuska potresena nemilim dešavanjima u BiH odlučila je da pomogne narodu Bosne i Hercegovine. Dana 24.05.2014. u opštini Bijeljina paketi pomoći su podijeljeni na 4 mjesta i to: -7 paketa direktno uručeno porodicama iz Ostojićeva koji su smješteni u prihvatnom centru -6 na punktu mjesne zajednice u Batkoviću (Za Ostojićevo i Batković) -5 paketa direktno uručeno u Ulici Vladike Nikolaja i -28 paketa direktno uručeno mještanima sela Ostojićevo Prva runda pomoći otišla je u selo Ostojićevo (nadomak Bijeljine) koje je još uvijek pod vodom i jedini način da se dostavi pomoć jeste čamcima. Uz pomoć mještana sela, Ljubice Mlađenović i Aleksandre Račanović neposredno po dolasku obezbjeđen nam je čamac u kojem su mjesto našli dva člana naše Omladinske grupe. Naši domaćini u čamcu su bila 3 čovjeka koja će nam zauvijek ostati urezena u pamćenje zbog svog optimizma uprkos katastrofi koja ih je zadesila. DŽIGI, MANDOV i DOKTOR. Svoje porodice su poslednji put vidjeli prije 7 dana kada su ih evakuisali, od tog dana oni dan i noć provode na vodi. Prvih dana su bili na nasipu u Batkoviću, borili se protiv, na prvi pogled pitome, Save. Kažu da su vlasti krive što nasip nije odbranjen i da su žrtvovani za neke više ciljeve. Od kad je nasip popustio i voda ušla u njihovo selo, aktivni su 24 sata. Kažu da rijetko spavaju jer nemaju kad, po danu se staraju da pomoć podijele mještanima koji nisu imali gdje otići tokom evakuacije, a po noći štite kuće od pljačkaša. Kako kažu, svako veče neko pokuša neku kuću da obije. Kao da im nije dosta voda koja im je prekrila njive, puteve, dvorišta, oborila nekolicinu kuća i nanjela milionske štete njihovom selu. Pune su im riječi hvale o našoj Tuzli. Džigi, Mandov i Doktor iz sveg srca su govorili mještanima kako je pomoć stigla iz Tuzle, a mještani su se zahvaljivali tolikom mjerom da bismo na trenutke gubili pojam o tome da je ovo naša najveća obaveza koju svi moramo ispuniti. U svoj svojoj muci su nas nudili da popijemo vodu, sok s njima, jer kažu nije red da se gost ne počasti. Iako je bilo jako naporno, osjećaj koji nam ostaje je predivan. Uspjeli smo pomoći nekome, pokazati im da nisu sami i razbiti sve predrasude i sve granice koje nam se nameću. Naši domaćini su poslali veliki pozdrav za Tuzlu uz riječi: „Da Bogda vam nikad ne morali vraćati“!                |