TUZLANSKI DOSJEIspovijest dječaka iz Srebrenice (priča 29) Kapija u Tuzli, kapija sviju nas Iznenada mi se ukazala prilika da jucer boravim u Tuzli, na dan 10-godisnjice obiljezavanja pogibije 71 mladog covjeka na tuzlanskoj Kapiji. Bez razmisljanja dosao sam u Tuzlu. Nisam se ni nadao da ce biti tako tesko. Bio sam u Potocarima nekoliko puta, mislio sam da me Tuzla nece mnogo rastresti. Jucer je Tuzla bila miran grad. Rijetki prolaznici, mnoge ljetnje baste a ipak muzika se ne cuje. Znao sam sta se desilo u Tuzli 25 maja 1995 gode, ali tek jucer sam osjetio sta se desilo. Otisao sam na Kapiju, mjesto pored kojeg su svi nijemo prolazili. Cini se i oni najrazdraganiji ucenici obliznih skola, sute kada prolaze pored Kapije. Ucim Fatihu, kao i drugi ljudi. Potom sam otisao na Slanu banju, mjesto gdje su sahranjene zrtve sa Kapije. Prvo nisam htio ulaziti medju mezare, ali nesto jace od mene vuklo me da prodjem ispred svakog mezara. Tek tada sam osjetio uzas. Sve mladi ljudi. Molim Boga, da na narednom nisanu bude ime sa nekim starijim godistem. Rijetki su takvi. Ilvana 17 godina; Elma 20 godina; Lejla 16 godina; Sanja 17 godina; Selma 17 godina; Amir 21; Samir 18;Almasa 19; Zada 20 ; Vanja 17.... Mladi ljudi, zeljni zivota platili su cijenu svojim zivotima. Cime su to zasluzili? Pa zna li taj, koji je poslao granatu na Kapiju 25 maja 95 godine u 20 i 55h, sta je uradio? Pa da li on ikada osjeca imalo krivice? Da li je on covjek uopste? Ugasio je 71 mladi zivot, svaki od njih je imao pravo da zivi jos 71 godinu. Mozda se on osjeca herojem, jer takvi su oni. «Sve su to balije, svi pusku mogu nosit»- ovako vjerovatno razmislja ako ne osjeca krivicu. A krivicu mora osjecati, ubio je 71, ne bilo kakvih 71. U vodu je bacio 71 biser ove zemlje. Oduzeo pravo 71 da zive, da vole, da budu voljeni, da postaju doktori, sportisti, umjetnici.... Ko mu je dao za pravo takvo sto!? Ponovo sam otisao do Kapije. Pokazuju mi, ljubazni tuzlaci gdje je pala. Gledam zgrade oko kapije, i dolazim do zakljucka da samo budala moze pomisliti da je tu slucajno pala. Uski prostor, valjda nije tek tako lako pogoditi. Gadjali su mladost! Znali su da djeca zele zivjeti i u ratu, a oni im nisu dali da zive, bez obzira sto su djeca. Poginula je i Suzana. Imala je 14 godina. Kazu bila je odlican ucenik osnovne skole. Htjela je upisati uciteljski skolu. Htjela je u zivotu poducavati druge lijepim stvarima. Nisu joj dozvolili da obavlja tu plemenitu vjestinu. Opet se pitam Zasto??? Koji su to visi ciljevi i ideali vrijedni gasenja jednog zivota. Jednog mladog zivota, koji je valjda vrijedniji jer je cist i neiskvaren. I nije jedan nego 71 mladi zivot. Raspitujem se dalje. Poginuo je Sandro Kalesic. Nije imao pune TRI GODINE! Kome je on kriv, da ga ubiju!? Sandrini roditelji su 25 maja proslavljali godisnjicu braka. Izasli su vani, nakon mnogo oklijevanja. Sandro je bio sa njima. Igrao se. Prasak. Prasina. Vriska! Mirisi baruta i pecenog mesa su se mjesali. Mala rupica, kao zrno rize, na sicusnom tijelu, bila je dovoljna da ugasi Sandrin zivot. I sada mi dodje jos jedno vece Zasto? 71 prica, svaka tuznija od druge, svaka razlicita a ipak ista. Svi su umrli mladi. Ne znam cime su to zasluzili. I necu da znam. Necu da razumijem zasto su ih ubili. Zasto su prekinuli na desetine, iscekivanja punoljetstva, Zasto su prekinuli ljubavi, prijeteljstva i druzenja... Ne zelim to da razumijem. Ali razumijem bol, gradjana Tuzle. Od jucer 71 je uslo u moje srce. Necu ih brisati. Uvijek cu se sjecati.... Njih, sedamdesetjednog, prije, sretnog. Od jucer, imam osjecaj da sam poznavao svakog od njih. Svako, ko ima trunku ljudskosti i covjekoljublja, treba otici u Tuzlu 25 maja. Ubili su djecu, unistili duse roditelja. Cini mi se da jucer Tuzla nije zivjela, tugovala je za svojom mladoscu. Ubili su svaki 25 maj u Tuzli. Priredio(la): tuzlarije//srebrenica.blogger.ba/ |