TUZLANSKI DOSJE50 godina od mature učenika Mašinske tehničke škole u Tuzli Generacija IV b razreda 1960/1964 godine Mašinske tehničke škole u Tuzli okupila se 31.05. da obilježi 50 godina od završetka školovanja. Učenici ove generacije su prva generacija koja je započela školovanje u sadašnjoj zgradi gdje je i danas Mašinska tehnička škola. Škola se zvala Elektro-mašinski školski centar i u njoj se odvijala nastava i za učenike Elektrotehničke škole.  Učenici IV b razreda najvećim dijelom su bili „vozari“ jer su iz različitih pravaca dolazili u školu vozom iz svojih mjesta stanovanja, od Banovića, Boljanića kod Doboja, Tinje i drugih mjesta. Jedan broj učenika su bili Tuzlaci, a neku su dođli u Tuzlu iz drugih mjesta BiH: Sanski Most, Tešanj, Zenica, Rogatica, Kladanj i bili su smješteni u đačkom domu Enver Šiljak ili su bili smješteni kod kod rođaka u gradu. Ova genearcija pripada vremenu kada počinje veoma intezivno srednje stručno-mašinsko obrazovanje. Povečavaju se školski kapaciteti i broj učenika. Do 1960. godine Srednje mašinske tehničke škola su bile otvorene samo u velikim centrima: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Tuzla i Zenica (metalurški smjer). Sljedeće 1961. godine otvaraju se škole i u manjim mjestima (npr. Doboj ) Program Mašinske tehničke škole u Tuzli bio je prilagođen industriji koja je egzistirala u tuzlanskom bazenu, a to su rudnici i održavanje postrojenja, rad u specijalizovanim firmama za remont i izradu dijelova, sklopova i postrojenja za rudnike i procesne bazne industrije. U nastavi je, pored teoretskih predmeta, dominirala praksa koja se odvijala u školskoj mašinskoj radionici. Mašinski tehničari iz Srednje tehničke škole u Tuzli bili su osposobljeni za samostalan rad na mnogim poslovima i dali su značajan doprinos industrijalizaciji BiH.  Prvi red s lijeva: Dževad Sarajlić, Ismet Fočak, Smail Biković, Ekrem Suljkanović, Dževad Memišević, prof Hajrudin Arnautović, Husein Galijašević, Rajko Nešković, Esad Obad i Slobodan Popović. Drugi red: Mehmed Kadić, Niroslav Martinović, Ratko Bojić, Alija Suljić, Marko Lugonjić Tvornice su dodjeljivale stipendije učenicima pa je i to uticalo da se njihova brojnost poveća. Nakon završetka škole svi su imali posao i veoma brzo preuzimali i rukovodeće funkcije u službama održavanja jer je tada bio deficit, ne samo inžinjerskog kadra, nego i mašinskih tehničara. Manji broj učenika je nastavio redovno školovanje na Mašinskim fakultetima, ali su mnogi uz rad završavali više i visoke škole. Iz generacije 1960/1964 od 43 učenika koliko je upisalo prvi razred maturiralo je 29, nažalost desetorica nisu među živima, a na razrednom času nakon 50 godina prisustvovalo je 14 maturanata. Husein Galijašević |