TUZLANSKI DOSJE

15.07.2014.
Javljanja čitalaca
Ulično nasilje nad djecom i prolaznicima bez sankcija

TuzlarijeBrojni su slučajevi kako u našem gradu tako i zemlji fizičkog i psihičkog maltretiranja maloljetnika i vrlo mladih osoba. Roditelji čije je dijete bilo žrtva jednom ili više puta kako pojedinaca tako i grupa kriminalnog ponašanja znaju kroz šta su prolazili a znaju da gotovo i ne postoji sankcija za ponašanje koje može rezultirati i vrlo teškim povredama pa i smrću.

Svjedočimo pasivnosti društa, zakonima koji idu na ruku siledžijama koji se vremenom pretvaraju u teške kriminalce. Koliko je do sada djece, osoba napadnuto bez ikakvog razloga, u po bijela dana?

I pored sumnje da objavljivanje priča ogorčenih roditelja može šta promijeniti, objavljujemo dvije, u nadi da će se nešto uraditi, sistemski mijenjati i smanjivati broj maloljetnih osoba u rubrikama crne hronike.

Slučaj prvi

U subotu, 12.07.2014. godine, oko 17 časova, u blizini OŠ „Novi Grad“ u Tuzli, maloljetni A.B. (15), nakon višemjesečnog kabadahijskog ponašanja prema drugoj djeci (naravno mlađoj od sebe), brutalno je, nakon psovki i prijetnji, siledžijski udario nogom dijete A. Č. (14) u glavu, nakon čega je A.Č. pao na leđa i udario potiljkom u beton. Obilno krvareći, izgubio je svijest. A. B., je pobjegao sa lica mjesta a stanari okolnih zgrada i prolaznici pružili su djetetu prvu pomoć i odvezli ga na Gradinu. Tamo je urađen hitni CT-e mozga te je rana hirurški obrađena. Uz ostale povrede konstatovan je i potres mozga. „O drugim traumama djeteta i njegovih roditelja, koji su strahovali, hoće li se dijete osvijestiti, šta će CT pokazati da ne govorimo“, navodi se između ostalog u pismu roditelja, koji se s pravom pitaju šta dalje?

Koliko još djece treba da bude napadnuto da se nešto konkretno poduzme?
Treba reči i da se roditelji napadača nisu zanimali za zdravstveno stanje povrijeđenog djeteta, koje je moglo i tragično završiti i da je ovo, za sada, još jedan evidentiran slučaj.


Slučaj drugi

Starijeg maloljetnika (17) u aprilu tekuće godine u 13, 30 dok je čekao druga, napala su dva mladića. Jedan je imao čakiju, nisu mu tražili ni uzeli ništa, nego su tražili nekoga koga će pretući, „onako“ bez razloga. Napadnuti srednjoškolac nije poznavao napadače. Povrijeđenog i krvavog, prolaznici su odveli u MUP, gdje je upućen u Službu hitne pomoći a oni su ga dalje uputili do UKC-a. Tamo su mu konstatovali povrede lica, nosa i zuba, te uradili snimke na Klinici za bolesti uha, grla i nosa, Klinici za očne bolesti, Klinici za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju i Klinici za radiologiju i nuklearnu medicinu. Pregledi su trajali satima. Kako su u MUP-u navodili „oštećeni“ je imao sreće. Napao ga je dobro poznati problematični kriminalac kojem „ne mogu ništa“ koji gotovo svake sedmice nekoga istuće i koji se nakon privođenja i saslušanja pušta kući.

„Oštećeni“ je davao dva puta izjave, dobijao je prijetnje da će dobiti još ako „cinkari“ i do dana današnjeg nije se desilo ništa u vezi sada i punoljetnog problematičnog člana ovog društva koji tuče prolaznike jer ne zna šta će od sebe.

U čiju nadležnost spadaju ovi slučajevi? Dokle će se sa tom famoznom nadležnošću odnosno nenadležnošću pravdati nerad i puštanje kriminalaca da rade šta hoće?