TUZLANSKI DOSJEEko-ronilačka grupa invalida Ronioci invalidi se uključili u akcije spašavanja Iznosili smo žene, kućne ljubimce, izvlačili auta sa trudnicama, pomagali starima kojima je bujica krenula u kuću, a čije su komšije, nažalost, mirno spavale, ispumpavali vodu ...  Ono što, sigurno, niko ne očekuje kada bujica krene u kuću je da vam na vrata dođu ljudi koji su dali dijelove tijela za ovu zemlju. Svi očekujemo da njih treba prve spašavati i izvlačiti u ovim situacijama. Međutim, kako smo u ratu dali puni doprinos, i sada smo spremni i sposobni, daleko više neko što to mnogi misle i očekuju.   Mogli smo mi mirno spavati i ovo sve preko televizije gledati i sigurno nam to niko ne bi zamjerio. Ali ima nešto u čovjeku što ne dozvoljava da mirno gleda tuđu bol i patnju nego ga tjera da, rizikujući i vlastiti život, pomogne onome kome je to potrebno.   Na kraju, ako smo mi, invalidi, bili spremni i voljni obući ronilačka odijela i 24 sata, zajedno sa vatrogascima, spašavati živote i imovinu naših sugrađana, zamolili bi sve, koji to mogu, da uzmu učešće u čišćenju naših ulica i dvorišta, ovo je naš grad i ne treba čekati da nam ga neko drugi očisti. Š.B. |