TUZLANSKI DOSJEVeterani odlaze nečujno U posljednjih četrnaest godina samoubistvo su počinila 844 borca Drugog korpusa Armije RBiH. Među njima su tri nosioca najvećih ratnih priznanja. - Kod prvog samoubistva počeli smo se pitati ko je sljedeći? Pomalo i u šali. Poslije ovog odlučili smo da o tome više ne pričamo. Jasno nam je da naša pamet nije ista poslije rata, jer u ratu smo bili mladi momci, bez većih problema. Poslije su došle brige i svakodnevni pritisak. Nije čudo što se ljudi ubijaju.Stalno nas nečim pritišću, jasan je Aljo Bošnjaković, predsjednik tuzlanskog Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja. Prvi pritisak u glavi borca je saznanje da u ratu nije bilo pobjednika. Drugi je odluka vlasti da skromnim crkavicama kupi borački mir, što direktno izaziva tešku materijalnu situaciju u njihovim porodicama. Upravo je neimaština, prema mišljenju nekadašnjeg predsjednika tuzlanskog Udruženja oboljelih od PTSP-a Alije Muratovića, kap koja prelije čašu punu stresa. - Samoubistva su najčešće posljedica PTSP-a koji nema ni boje, ni rase, ni nacije. Čovjek ima ratne traume, porodične probleme, neispunjene želje i normalno je da će nekad pući. To je rat duše, poručuje Muratović dodajući da je u posljednjih pet godina primjetno povećanje broja samoubistava bivših boraca. - Ljudi se jednostavno nemaju gdje liječiti. U Udruženju smo imali radionice kroz koje je prošlo oko 400 boraca. Oni su imali flashbackove i čuli su glasove svojih mrtvih saboraca. Uz to, nerijetko, neki nisu imali ni dnevni obrok. Petoricu smo spasili od samoubistva, prepričava Muratović, te zaključuje: - Mi smo bolesna nacija! Kod nas su svi bili vojnici, dobili su PTSP, a potom su ga prenijeli na svoje porodice. Bošnjaci, Srbi, Hrvati - svi imaju PTSP. Veteranski centar Naš sagovornik ističe da je psihijatar Slobodan Pavlović, nekoliko godina nakon rata, otkrio da 20 posto pripadnika bošnjačke komponente Oružanih snaga BiH ima simptome PTSP-a. I ništa. Poslije tog otkrića niti je osnovan veteranski centar, niti su vojnici otišli na klinike. Samo su, nečujno, nastavili rat sa traumama iz prošlosti. Uzgred, do prije nekoliko mjeseci zlatni ljiljan Besim Alić koji se ubio prije nekoliko dana, bio je profesionalni vojnik. Uniformu je nosio tačno sedamnaest godina. (A.ŠEĆKANOVIĆ - Oslobođenje) |