TUZLANSKI DOSJEPismo čitatelja: Još uvijek se nadam da ću se probuditi iz jezivog sna  Poštovana redakcijo, još uvijek se nadam da ću se probuditi iz jezivog sna. Bio sam prisutan, uživo posmatrao do tada za mene scene iz filmova, kada su tri života ugašena u saobraćajnoj nesreći na raskrsnici Hotel Tuzla - Elektrodistribucija. Sjećate se, dva mladića na motoru su velikom brzinom udarila ženu na pješačkom prelazu. Pitam, sjećate se, jer je događaj vrlo brzo zaboravljen, iako je prošlo malo više od 15 dana. Jedino porodice nastradalih osjećaju bol za namilijim i tako će biti dok su živi. Prijatelji mladića, a posebno Fukare čiji su bili članovi, su ih zauvijek ispratili, o čemu su portali izvještavali. Žena, čiji je identitet utvrđen nakon više od 12 sati poslije nesreće, je pokopana, a da niko nije izvijestio o tome. Ovo je samo kratak rezime, ali sam očekivao burniju reakciju građana Tuzle na ovaj strašni događaj. Svakome se ovo moglo dogoditi, da se nađe na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Vjerujem, da to određuje sudbina i da se od nje ne može pobjeći. U ponedjeljak počinje nastava u osnovnim i srednjim školama. Da bi stigli do svojih učionica, veliki broj učenika osnovne škole Jala, mora preći ulicu (magistralu!) baš na ovoj raskrsnici. Nadao sam se da će se roditelji organizovati i zahtijevati rješenje ove raskrsnice, da bi njihova djeca bila koliko - toliko bezbjedna. Međutim, tajac. Čitam, doduše, u današnjim Tuzlarijama, da se na sjednici Općinskog vijeća Tuzla razgovaralo o: - obezbjeđenju stalnog policijskog nadzora na saobraćajnici u naselju Stupine (pa se navodi relacija od Hotela Tuzla do izlaza na južnu saobraćajnicu - da li to znači onih 15-20 m od Hotela do semafora?) - regulaciji semafora na pješačkim prelazima (ni zeleno svjetlo za pješake nije garancija da se neko vozilo neće zaletiti na pješački kada je za njega crveno svjetlo, a za pješake zeleno, to se događa bezbroj puta svakodnevno, maloprije je autobus velikom brzinom prošao od Merkatora prema džamiji kroz svoje crveno, kada se pješacima već upalilo zeleno) - obilježavanje pješačkog prelaza kod Prinčeve džamije preko 6 traka (6 pretrpljenih strahova dok ne pređete ulicu - magistralu!) - produžavanje trajanja zelenog svjetla za pješake (kako li će vozači podnijeti ako im se poremeti tzv. zeleni val!) Znači, ipak se razgovaralo o bezbjednosti u saobraćaju, ali nikakih aktivnosti da se bezbjednost poveća nema. Ležeći policajci najveće moguće visine duž cijele južne magistrale, pa da vidimo ko će se zalijetati na njih! Neko je urgirao da se u bivšoj Skojevskoj kod zgrade Vranice postave vibrirajući ležeći policajci, pa se nije štedilo, ima ih tačno 10 komada, a ruku na srce, nisu baš neophodni u tolikom broju. Dugo pominjani pješački nadvožnjak (ili podvožnjak), pa makar se moralo malo propješačiti do njega, ali sigurno doći na drugu stranu. Najefikasnije rješenje je postavljanje radara i policijske kamere kao na semaforu kod Interauta, gdje svi, bukvalno svi, uspore i zaustavljaju se na crveno svjetlo. Radar i kamera se isplate nakon nekoliko dana naplaćivanja kazni, dok vozači ne nauče da se tu nalazi radarska kontrola. Pa, pošto su vozači veoma nekulturni učesnici u saobraćaju, pokrijte cijeli grad ovim radarima i kamerama! Možda se onda iznenadite kada vam kao pješaku počnu zaustavljati vozila i davati prvenstvo pješacima koji prelaze ulice. O ovom problemu bi se moglo dugo razglabati, ali kao što sam prije naveo, treba nešto konkretno uraditi. Vozači, poštujte pješake, ne nervirajte se kada sporo prelaze ulicu, možda ne mogu brže. Sigurno ste se uvjerili do sada da brza vožnja ugrožava ne samo vas, nego i ostala bića. Niko nema pravo povrijediti druge, ili ne daj Bože usmrtiti, kako je to bilo, sjećate se, prije nekih 15-ak dana na raskrsnici kod Hotela Tuzla. Brza vožnja donosi tek nekih 5-10 minuta vremena ranijeg dolaska na odredište, a ponekad sa smrtnim posljedicama nikada ne dovede do odredišta. Još uvijek čekam da se probudim iz jezivog sna ............ Enver |