TUZLANSKI DOSJETuzla je puna Džejli... Gotovo da nema dijela grada gdje nećete zateći prosijake. Mnogi od njih dolaze i iz susjednih opština i prose po Tuzli. Uglavnom su skoncetrisani na mjestima gdje se kreće puno naroda poput semafora, tržnih centara, Korzo-a, gradskog parka i sl.  Ova današanja kratka priča govori o djevojčici Džejli iz Tuzle. Ukoliko odete do shopping centra "Tuš" na Ircu sigurno ćete je sresti. Dok prilazi stolu rutinski obavlja "posao", izgovarajući rečenicu koju ponavlja stotinama puta dnevno "Imaš pola marke"? U Tuzli djeca koja prose ne pristaju lako na razgovor, što Džejlu čini potpuno drugačijom od većine njenih sapatnika koji hodaju po parkinzima ili stoje na semaforima. Živi na Krojčici i kaže da ima još 11 braće i sestara, oca i maćehu. Žive teško ali preživljavaju. Džejla gotovo čitav dan provede ispred tržnog centra moleći za milostinju. Kući se vraća oko 22h, sama. Kaže da će u septembru krenuti u 4 razred - ako je tako dobro je da se školuje. Takođe navodi da u porodici niko ne radi. Petnaestak minuta provedenih u razgovoru sa djevojčicom dalo bi se zaključiti da ima nade za nju, mala je inteligenta, moglo bi joj se pomoći, da oni čija je to dužnost žele...Ali.... Kaže da je ljudi često tjeraju od stola kad zatraži milostinju, pa sam iskoristio priliku, ako već mora da prosi, da kaže "Dobar dan, izvinite, jel imate pola marke i sl". Ova djeca su u dubini duše fina samo s njima treba znati i malo porazgovarati. I poslušna su. Nakon što je otišla od mene čujem za drugim stolom "Izvinite jel imate pola marke" i dobi Džejla još koji pfening. Ponekad joj posjetioci pizzerije kupe i komad pizze - priča sva sretna. Tuzla je puna Džejli... A.M. |