TUZLANSKI DOSJESve je više ˝Upozorenja˝  U gradu je sve više "Upozorenje" poput ovog na slici koje se odnosi na opasnost od pada dijelova fasade i krova. Nije to samo znak da su nam zgrade dotrajale već je i znak da su vlasnici i upravitelji zgrada sve više svjesni vlastite odgovornosti za opasnost koju njihova zgrada izaziva. Iako se ovakvim upozorenjima želi umanjiti odgovornost za eventualne posljedice, za početak je i to nešto.
Kad je započeo proces privatizacije stambenog fonda novopečenim vlasnicima nije bilo teško da se naviknu da su vlasnici stanova. Nije bilo problema ni sa sticanjem osjećaja vlasništva i nad zajedničkim dijelovima zgrada i instalacija ali puno teže ide sa navikavanjem da to vlasništvo znači i obavezu i odgovornost. Zanimljivo je da ama baš niko nema dilema oko odgovornosti za slučaj da crijep sa privatne kuće padne na parkirana kola. Zna se, kriv je vlasnik kuće i treba da plati štetu. U istoj situaciji, ali kad je zgrada u pitanju, razmišljanja su drugačija baš kao da crijep sa zgrade nema vlasnika. A ima ga.  Navikavanje da su zgrade sa velikim brojem stanova sa aspekta vlasništva došle u rang sa onim što smo raniji nazivali individualnim objektima za stanovanje, ide sporo i u rasponu je od neshvatanja do neprihvatanja. Zato još uvijek, godinama nakon privatizacije, imamo situaciju i da Općinsko vijeće raspravlja o aparatima za početno gašenje požara u zgradama iako su oni postali problem samo stanara koji u tim zgradama žive i niko drugi osim njih ne treba da ih kupuje, ni servisira, ni čuva. Razumljivo je što je to tako jer i većina vijećnika stanuje u nekim zgradama i dijeli osjećaj sa svojim komšijama da neko drugi treba da brine o njihovoj sigurnosti i sigurnosti njihove imovine. Pogrešan je to osjećaj. Vlasnici imovine ne samo da su dužni da se sami brinu o vlastitoj sigurnosti i sigurnosti svoje imovine već su odgovorni i za sigurnost trećih lica koje njihova imovina može ugroziti na bilo koji način. "Upozorenja" sa početka teksta pokazuju da se ta odgovornost počinje i da shvaća i prihvata. To je dobro i nadajmo se da će se taj osjećaj odgovornosti proširiti i na druge segmente osim padajućih dijelova fasade i krova pa da uskoro vidimo i upozorenja u kojima će upozoravati na mogućnost zaraze jer je podrum potopljen fekalijama, da lift nije ispitan, da prijeti opasnost od polomljenog stakla na stubištu, da objekat nije siguran sa aspekta bezbjedne evakuacije u slučaju požara ili neke druge opasnosti, ili da je objekat ugrožen od požara zbog dotrajalih instalacija, ili, i da ne nabrajamo više, puno je toga. V.K. |