TUZLANSKI DOSJE

02.09.2009.
Jasmin Imamović, načelnik Općine Tuzla
Gradovi su žrtve kantona!


Današnje Oslobođenja objavilo je intervju sa načelnikom Općine Tuzla Jasminom Imamovićem. U kratkom ali zanimljivom razgovoru Imamović je govorio i o regresu, i smanjenju plata općinske administracije i rebalansu Budžeta ali i o animozitetima između gradova i posebno o ugroženosti gradova zbog postojanja kantona.
Intervju u nastavku prenosimo u cijelosti. Uključujemo i komentare u nadi da će biti konstruktivni ali ćemo ih isključiti ako krenu u smjeru etiketiranja i vrijeđanja.


Razgovarao: Almir ŠEĆKANOVIĆ

• Nedavno ste, uprkos protivljenju javnosti, podijelili regres zaposlenicima općinske administracije. Da li je isplata regresa moralan čin u uslovima kada donosite antirecesijske mjere i kada se zemlja nalazi u krizi?

- Ja sam državni službenik i dužan sam izvršavati zakone. Dobio sam osnovan zahtjev sindikata da isplatim regres, a da sam zbog nekih dnevno-olitičkih kalkulacija zanemario taj zahtjev učinio bi krivično djelo, a po tužbi ljudi iz sindikata izgubio bi spor, pa bi tek onda budžet bio oštećen. Dužan sam primjenjivati zakon, bilo to popularno ili ne. Međutim, to je dobro došlo određenim političkim krugovima da malo skrenu pažnju sa sebe, posebno jer se radi o Tuzli, mada je veliki broj općina isplatio regres još u petom mjesecu. Niko o tome nije pisao.
Suština smanjenja troškova javne potrošnje bilo bi ukidanje svih ili bar nekih kantona. Poslanička primanja u kantonu iznose 5.000 maraka. To treba smanjiti. Regres sam morao isplatiti, jer je takav zakon.

Dotok novca

• Kakav je dotok novca u općinski budžet i da li će, kako se priča, već naredne sedmice doći do smanjenja plata vijećnicima i zaposlenim u administraciji Općine?

- Dotok novca je smanjen zbog recesije. U takvim uslovima imate samo dvije mogućnosti. Ili da smanjite broj zaposlenih ili da smanjite platu. Smatram da je humanije smanjiti platu. Pripremamo rebalans budžeta, pa idemo na smanjenje primanja. Sada idemo sa privremenom odlukom o smanjenju pet posto i vijećnicima i administraciji. Kada saznamo koje su naše obaveze iz stand by aranžmana sa MMF-om onda ćemo, mislim između 15. i 20. septembra, biti spremni za rebalans budžeta.

• Pomenuli ste kantone. Koliko je razvoj lokalnih zajednica usporen postojanjem kantona?

- Predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantoa ima primanja oko 5.000 maraka. Pazite, Skupština zasjeda jednom mjesečno. Od 14 premijera i 14 parlamenata na Federaiju otpada čak 11. Jedna mala teritorija ima 11 ustava, 11 premijera, 11 parlamenata i vlada. U BiH se na ime decentralizacije dogodila centralizacija u kantonima i entitetima.
PDV se u Republici Srpskoj dijeli između entiteta i gradova, dok u Federaciji tu postoje i kantoni. Općine i gradovi RS-a, zato što nemaju kantone, imaju veću šansu za razvoj. Na žalost, mi imamo kantone! Zato u ustavnoj reformi treba vidjeti može li se mijenjati Vašingtonski ustav, a tek onda Dejtonski. Što su jači kantoni, to su gradovi i općine sve slabije. Pogotovo glavni gradovi kantona.

• Znači li to da su gradovi taoci kantona?

- Više bih rekao žrtve. To znači da nema ozbiljnije uštede dok se ti kantoni ne ukinu ili ne svedu na nivo županija u Hrvatskoj. To su tek produžene ruke države, a ne posebne države. U Tuzli je za 15 godina postojanja kantona napravljena samo zgrada gimnazije, uz pomoć Općine također, ali je ona manja od Osnovne škole Pazar koja je izgrađena prije 70 godina, kad je Tuzla imala 10-tak hiljada stanovnika.
U državi je općenito došlo do negativne sprege sila, do nekretanja. Entiteti vuku sebi, kantoni i gradovi sebi... Tu nema razvoja, jer nekretanje liči na vodu koja se ne kreće, a u njoj se množi svaka devijacija.

• Potpredsjednik ste Glavnog odbora SDP-a BiH. Ima li ta stranka snage donijeti promjene?

-SDP na primjeru Tuzle pokazuje kako razvija grad. Onako kako smo preporodili Tuzlu možemo preporoditi i svak igrad. Kroz rad načelnika SDP-a tačno se vidi kako bi ova stranka radila na višem nivou vlasti. Vidjelo se i kako smo radili u Alijansi, pa ni danas ne mogu da nađu neki problem koji smo tada napravili. SDP je za mene jedina integraciona snaga, jer po svom biću odgovara karakteru Bosne i Hercegovine. Duboko vjerujem da jednonacionalne partije ne mogu riješiti stanje u multinacionalnoj Bosni i Hercegovini.

Priča o animozitetima

• U takvom stanju vidimo razne neravnopravnosti. Upozoravali ste na greške pri povratu sredstava od PDV-a.

-Uzima se jednako od svih, a kad se vraća, samo se Sarajevskom kantonu koeficijent množi sa dva puta. To je primjer neravnopravnosti. Sarajevo, naravno, kao glavni grad ima posebne potrebe, ali te naročite potrebe treba regulisati Zakonom o glavnom gradu. Ako se PDV jednako uzima, tako treba da se jednako vraća. Ljudi kada govore o raznim animozitetima smišljaju razne psiho-socijalne formule. To je sve bez veze. Ako smo ravnopravni kao poreski obveznici onda moramo biti i kao budžetski korisnici. Malo je para, pa su ljudi posebno osjetljivi na svaku vrstu nejednakosti.

Ako SDP nije ljevica, ko je?

• U razvijenim zemljama o tome brine ljevica. Ima li je u BiH?

- Ima ljevice. Ako SDP nije ljevica, onda ko je? Po izborima se vidi da nismo dovoljno podržana ljevica, no imamo odlike ljevice. Ko je zastupao da ne bude jedinstvena stopa PDV-a? Sve smo probali da to spriječimo. Ko je zastupao da se uzme od bogatih, a da siromašnim, ukoliko su bogati krali. Dive se Italiji gdje ima takav zakon, a kad mi to predložimo, onda nas nazivaju komunjarama.

(Oslobođenje)