TUZLANSKI DOSJEPiše: Nermin Bijedić Komorati! Sretan vam ˝Dan rudara˝!!!  Za koji dan je 21. decembar, "Dan rudara BiH". Ali, kao da i nije!? Slab kao vatra čiji žar samo što nije usahnuo. Da, prijatelju moj, nekad je to bio pravi praznik cijele Tuzle i BiH. Na jarbolima ispred rudarskih preuzeća, svugdje po čaršiji, na opštini, pred rudarskim fakultetom, na banderama duž ulica, vihorile su se crvene državne, republičke i partijske zastave a pored njih zeleno-crna, rudarska zastva. Ispod separacije u Kreki uz pisak sirene, dim i paru iz parnjače, izlazile su kompozcije uglja, sjanog kao zlato. Završavali su se dani rudarskog takmičenja, ko će više dati uglja? Ko je pobjedio? Koja je matična najbolja a ko je najbolji kopač? A onda slijedi, regres pa trinaesta plata, pa nagrade, pa pehari i plaket, nema čega nema. Govore, pune zanosa "drže" partijski funkcioneri, direktori rudnika, predsjednici radničkih savjeta, partije, sindikata, AFŽ-a, omladine, pionira.... Iz Sarajeva i Beograda u crnim "Mercedersima" su došle državne guzonje da se i oni to veče malo prislone i "solidarišu" sa rudarima. A što nebi? Svugdje gužva. Kupuje se na veliko, jelo, piće, sve. Počne to još ujutro iza doručka po kancelarijam u Krekinoj direkciji i njenim pogonima. Tad se to zvalo, OOUR-ima.  Na fasadama i ogradama slike pjevača i pjevačica. Sjećam se neke debele Zaze i nekih mađarskih cigana što su pjevali i svirali u klubu, radničkog doma. Oni će tu noć zabavljati rudarske i partijske funkcionere, poslovođe i šefove a Bogami i rudare. Tu su naravno i njihove žene u novim haljinama od žersea, sa dubokim dekolteom, dobro strukirane, sa šlaufimada preljeva.To je bilo "in" a pravo se sviđalo direktoru i predsjedniku komiteta. Ulaznica više nema, sve je davno razgrabljeno. Nema praznog stola ni u Hotelu "Bristol" ni u salonu radničkog doma "Moša Pijade" u Kreki, danas BKC. Nema mjesta ni u Krekinom restoranu, sve je puno. U Mramoru je isto, u Lukavcu, u Banovićima.... Mladi rudari, studenti rudarskog fakulteta, su već davno, na svom, ko zna kom po redu "Skoku preko kože", našli svog "brucmajora". Oni su odmah prešli na dernek ne čekjući da sunce zađe.  Oko sedam sati navečer počinje vatromet. Sa krova Krekine direkcije najavljuje se početak večerašnjeg slavlja. Na stepenicama pred direkcijom svira "pleh" muzika.Na zgradi Rudarskog instituta, na Ircu, velikim slovima piše "SRETAN 21. DECEMBAR DAN RUDARA". Sija stotnu sijalica. Okolo neki narod i djeca, cika - vriska. Muzičari su cakum-pakum, instrumenti, sve na gotovs i dirigent sve zategnuto i popeglano. I dok vatromet završava, bračni parovi, podruku, žure na proslavu. Oni u svečanim rudarskim odorama a pored njih, njihove im žene. U cegerima je glavica kiselog kupusa ili sarma. Treba veče junački izdržat.  Počinje "lom" koji traje do jutarnjih sati a onda sve polako utihne. U neko doba noći kad se počinje razdanjivati, ulicom se čuju koraci. Junaci se povlače sa bojnog polja. Čuju se štiklice. Vraćaju se hanume sa derneka držeći svog đuvegiju da ne upadne. U cegeru više nema ništa. Bilo je odlično. Tako je to bilo na "Dan rudar". Da se pamti. Svi su dobili svoju injekciju elana, života, nade u bolje sutra...zadovoljni i sretni. Danas nije tako."Po Dejtonu", svaki narod u BiH ima svoj "Dan rudara". U RS-u slavi se 17. decembra, na Svetu Varvaru, u Hercegovini rudari slave svoj dan na Svetu Barbaru, zaštitnicu rudara. "Sveta Barbara" i " Sveta Varvara"...meni je to isto. Ćirilica pročitana kao latinica. U ovom ostatku BiH gdje su rudari najbrojniji, slavi se, ako se slavi, "Dan rudara" kao dan sjećanja na Husinsku bunu. I tu nisu mogli a da ne podjele rudare..... Koje sraaanje? Prije toga su se tukli, pucali i ubijali jedni druge, na Majevici, rudari Kreke i rudari Ugljevika. Njima to nije trebalo ali ih nagovorili oni iz crnih "Mercedesa", zna se čije registracije i zna se koga. I onda je rat prestao i svi su se oslobodili. Oni od nas a mi od njih. "Danas nam je puno bolje": kaže Sejo iz Pušenja. Sve se promijenilo. Otišli su jedni a došli drugi. Kao opunomoćenik kralja Aleksandra Karađorđevića za Tuzlu, načelnik Dimitrija Grudića je ubijao rudare po Husinu. Ovoganašeg socijaldemokratskog načelnika, rudari uopšte ne zanimaju .On vidi šansu u turizmu. U gradu nema ništa što podsjeća da je Tuzla rudarski grad. Nema niti jedne kafane, rudarske kafane, koja bi se mogla zvati na primjer "Frleza" ili na primjer "Kod pijanog rudara". Što da ne?. Zaboravili smo čijim je parama napravljena Slatina, Brčanska malta, Sjenjak, Skojevska, Mosnik itd.? Ko je naprvio stadion u Tušnju, dvoranu Mejdan, bolnicu Gradina? Ko je napravio zgradu u kojoj sad sjedi načelnik? Ima doduše jedan spomenik Husinkom rudaru, u grmlju kod autobuske stanice u Kreki, jadan i čemeran, po kome, onako u prolazu, muška djeca pišaju. Tako se vlast brine da sačuva našu istorijsku i kulturnu baštinu. Ukinut je "Krekin" rudarski duvački orkestar. Možda i nije ali im se ne svira jer nemaju para ni za notnu svesku a kamo li za šta drugo. Rudarske odore pa Austrougarkom šnitu više niko ne šije. "Skok preko kože" više nije ni blizu onoga što je bio a pošteno rečeno, ni Rudarski fakultet. Ma, ni blizu! Onda su došli kolonizatori u obliku konzorcija. Stigli su kao Englezi u Kinšasu ili u Katangu. Uzeli su sve knjige i papire i prenijeli u "London" u zgradu što izgleda "naopako". Ne samo što izgleda, ona je po suštini, naopako. Tu su oni smislili rudarima, energetičarima a i cijeloj Tuzli, sudbinu.  Odmah su iz tuzlanske termoelektrane po ubrzanom procesu i po Evropskim normama, penzionisali oko 300 radnika sa održavanja, a onda isti taj broj primili u tu istu zgradu naopako, naravno administracije, sa dobrim platama. Rudari su razvlašteni od svega. Ne smo Krekini, nego svi rudari koji su u Koncernu JPEPBiH. Nemaju ništa svoje, čak ni glas. Na rudarima je da rade i da daju proizvodnju a kolonizatori i će im iz Londona, majstori javnih nabavki, kupiti što im treba i dati platu koliko oni hoće. Tako mora biti jer ne daj Bože da u Ferhadiji ili tamo oko "gume", bude socijalnih nemira. Zašto je to tako? Zato jer u toj "zgradi naopako" iz Tuzle sada sjedi nekolicina naturalizovanih Londonaca. Poznaju se po tome što su crnji od crnaca sa Jamajke. To su naši domaći izdajnici. Malo poviše u drugoj zgadi sjede drugi naturalizovani Londonci, domaći izdajnici, koji imaju usta ali jezika ne. Oni su to sve aminovali, da se kapital i moć prenese u London među moderne kolonizatore. Kolonizatori ko kolonizatori. Oni priznaju samo svoja prava a obaveze ne. Tako nemaju obavezu da plate "Kreki" ratni dug za isporučeni ugalj ali imaju pravo da od "Kreke" naplate struju koju su proizveli od "Krekinog" uglja. Naravno novci nisu prošli kroz tuzlansku TE. Da je tako bilo bi mi lakše. Otišle su pravo u London u zgradu naopako, za javne nabavke. Rezultati takve politike su jasno vidljivi. Uglja nema, kako stvari stoje nećega ni biti a blokovi će stati. Samo tišu! Kako ono malo "Krekinog" ugalj, što se dovuče na depo TE, nevalja, onda su "Kreki", oni iz Londona, "platili" negativnu bonifikaciju za "kaloriju". Taman toliko su para uložili u dokapitalizaciju rudnika tako da je "Kreka" samu sebe dokapitalizirala u korist kolonizatora. Sad im kolonizatori daju pozajmicu, ko infuziju, da "Kreka"naprijeko ne crkne. Tako nam i treba. Sve dok nam iz guzice ne dođe u glavu.  Zato i vama tuzlanski političari, zeleni, crveni, narandžasti i drugih boja .. čestitam "Dan rudara BiH". Eto vam prilike da na taj dan započne i nađete najmanji zajednički sadržalac. Nađimo svoj zajednički interes, svoju privredu, svoju esancijalnu listu, svoj UKC, svoj Univerzitet, svoje "Fukare" i svoju "Slobodu" od naših resursa, od našeg rada i od naših para. Rudara iz parka kod autobuske, na skver, da se cijela Tuzla vrti oko njega. Pamet u glavu, zbijmo redove. Na kraju, ove čestitke, da ne zaboravim svoje jarane, rudarske asove i legende: Baću Ferida, Šastrija, Čileta, komorata Žigu, Redžepa, Bekriju-Simu, Saliha, Mirsu, Mirka, Aliju, Sakana, Rafu, Nihada, Smaju, Varu Turčina, Suljendu, Husu GP, Boru, Samida, Dževada, Betija, Ramiza, Zvonku, Stašu Ž. iz Zagreba, sve Krekiće, Mramorčane i Dobrnjane, Bajriće, Kišiće, Šehanoviće, Džambiće, sve iz Banovića, Đurđevika, Breze, Kaknja, Zenice, Bile, Gornjeg Vakufa, vas iz Ugljevika i Gacka, električare, bravare, rudare, one što rade i one u penziji. Posebna čestitka svima iz Rudarskog instituta uključujući i Begu. KOMORATI SRETAN VAM "DAN RUDARA" Svi mi zdravi i živi bili i ja sa vama. Vaš Nerko p.s. uštedio sam na SMS-ovima Nermin Bijedić dipl.ing.el. |