TUZLANSKI DOSJEZa ludake u politici krivi su oni koji ih ne uklanjaju Na Dodika trošiti riječi ne vrijedi. Nije on kriv što je takav kakav je, krivi su oni koji su mu dopustili da se bavi politikom, da zasjedne na mjesto premijera Republike Srpske i koji uporno tolerišu njegovo skandalozno ponašanje.
Iz Američke ambasade osuđuju Dodikove neodgovorne izjave i gle čuda, kao terapiju preporučuju političkim liderima da ponude konstruktivan i iskren dijalog o tragedijama. Možemo samo zamislit kako je to Dodika uznemirilo a ostale animiralo. Ambasador Velike Britanije otišao je najdalje u svojim savjetima poručivši: Mislim da bi odgovarajuća reakcija tada, kao i sada, bila odati počast sjećanju na žrtve, bezrezervno osuditi masakre i tražiti da pravda stigne odgovorne. Da li je ovaj ambasador uopšte pokušao da zamisli Dodika kako odaje počast žrtvama? U godinama iza nas OHR i države koje ga podržavaju pokazali su da kad to njima odgovara mogu uraditi šta hoće pozivajući se na fantomske ovlasti iz San Petersburga. Sad očito nemaju namjeru da se služe tim ovlastima iako svi dobro pamte do čega su ludaci u politici doveli 1992. godine. Osamnaest godina nakon onog političkog karavana koji je posljednji put obilazio pregovaračke destinacije u državi pred raspadom imamo svoj mini politički karavan koji to sad isto radi po Bosni uz amin OHR-a i zapadnih sila. U karavanu su ovaj put manje zvučna imena ali ništa manje sposobna da u krvi razvale BiH kao što je razvaljena i SFRJ. Za rat nije potrebno dvoje, dovoljna je jedna budala. U BiH politici ih imamo i za izvoza a jedini krivac za to nije demokratija već njen surogat kojeg nam demonstriraju Inzko i njegovi prethodnici. Zato im treba jasno reći, ako ne mislite poduzimati konkretne mjere protiv budala nisu nam potrebna ni vaša paradiranja ni impotentne diplomatske osude. Kada iz OHR-a kažu da su "bilo kakvi pokušaji da se promijene historijske činjenice o ratnim zločinima neprihvatljivi i neoprostivi" bilo bi red i da konkretnim potezima pokažu šta u praksi znače njihove velike riječi NEPRIHVATLJIVOST i NEOPROSTIVOST. Ako Inzko ne učini nešto konkretno, i on i svi mi ispašćemo budale koje su odigrale "igru" za Dodika tačno onako kako ju je on i zamislio. Svojom provokacijom želio je da izazove salvu, po mogućnosti što žešćih reakcija kako bi ih onda upotrijebio kao hranu za homogenizaciju svog izbornog stada i nametne mu se kao reinkarnacija Karadžića. Toga smo bili svjesni i kad smo napisali prvi tekst o njegovoj idiotskoj izjavi ali drugačije se nije moglo. Nije on pobjegao iz ludnice, to je premijer jedne polovice naše države i bilo je nemoguće ignorisati njegovo mentalno povraćanje. Mi možemo samo da galamimo baš onako kako je to Dodiku potrebno, neće mu naškoditi ni eventualne krivične prijave. Sve je to baš po njegovom scenariju. Jedini koji može da mu povraćanje vrati u lice je Inzko. Za sada i on igra Dodikovu igru. Nadajmo se da mu ljudski ponos ili bar sujeta neće dozvoliti da bude pion u rukama kabadahije iz Laktaša. U protivnom nema razloga da ne mislimo kako je Dodikov scenarij odobren sa "višeg mjesta". Nije Dodik baš toliko hazarder da bi se upustio u igru "ili ili" ako nije bio siguran da njegovo "ili" ima više šanse. Nekažnjeno "sipanje soli na ranu" će biti znak Dodikovim sljedbenicima da novi srpski vožd sve može pa i pljuvati u lice žrtava njegovih zločinaca, a bogme i u lice zapadnih zaštitnika demokratije. V.K. |
