TUZLANSKI DOSJEPiše: Nedim Zejnilović Sve će to narod pomlatiti! Ovo je pečat čovjekov, moj pečat. Ovo sam ja i kroz taj čin stidim se pred tobom i puštam suzu i ovaj mali članak koji ti neće pomoći, ni tebi, ni tvojim, ni mojim pokoljenjima... "Sve će to narod pomlatiti..."  Sjeo sam da napišem članak i nisam mogao naći riječi kojima bih iskazao impresije poslije šetnje Ozrenskim obroncima. Riječi revolta, mržnje, odvratnosti, suludosti, pokvarenjaštva, izopačenosti, izobličenosti... samo su deminutivi u rječniku kojim bi se iskazala ogavnost koju čovjek čini. A bojim se, da nema riječi koja ga može dozvati razumu.  Bio sam ljut kada sam naišao na natpis "Bog te ovako osakatio"... i pomislio na trenutak kako čovjek može donositi tako okrutne sudove? Zašto nekoga Drakonski kažnjavati bez imalo griže savjesti... Koji to mozak može uputiti tako surove kletve... I dok sam razmišljao o riječi "osakatiti" osvrnuo sam se i ostao bez riječi. Osakaćeni, unakaženi, masakrirani borovi. Isječene mladice...  Pala mi je na pamet "Krvava bajka", holokaust, Srebrenica, genocid... I svi mi koji dođemo u šumu na izlet i zasiječemo stablo da priskrbimo luč za roštilj. Ili se "vadimo" na već zasječeno stablo, mi nismo krivi što ga je netko već zasjekao... Budu li bacali kamenje na vas, hoćete li biti ravnodušni (kamen više-manje) ili ćete blagosloviti onoga tko ne baci kamen? Hoćete li se nadati da baš vaš kamen neće biti smrtonosan... za ime Božje, niste vi krivi što je netko počeo bacati kamenje...  A tek nemam riječi za pokošene mladice – ovo što vidite na slikama prosto je najveći vandalizam, idiotizam i kako sam rekao – rječnik ne poznaje gradacije toj neljudskosti. Ostao sam zamišljen nad natpisom "Bog te ovako osakatio", stiščući grlo dok mi je srce jako udaralo i oko suzilo nad isječenim mladicama borova i unakaženim desetoljetnim stablima. |