TUZLANSKI DOSJEPismo čitaoca: Pretjerane mjere predostrožnosti  Želim da iskažem veliko nezadovoljstvo kao građanin grada Tuzle, u kojem sam rodjen i ostao mu vjeran tokom svih proteklih godina... Povod svemu ovome je ponovno obilježavanje 15. Maja, koje se održava na Brčanskoj Malti. Već godinama to čuvam u sebi i konačno sam odlučio da svoje mišljenje o svemu tome podijelim sa vama. Naime nakon svih ovih godina nakon rata, još uvijek se ponašamo kao da rat opet treba da počne. Sam čin obilježavanja 15. Maja, je prevršio svaku mjeru predostrožnosti. Lično protiv samog obilježavanja nemam ništa, ali ujedno mislim da nema potrebe da se oko toga pobogu nakon toliko godina diže tolika prašina. Svake godine isto, žute trake obljepljene svuda, prilazi zgradama gotovo da su zabranjeni, gospoda čuva svaki dijelić tog dijela grada, sve se odjednom čisti, ulice se peru, trava se kosi....(da je bogdom tako svaki dan) a ne samo kad nam dotična gospoda dolazi u posjetu.  E dragi moji, dolazi oni ovdje jako često, a da mi to i ne znamo, pa šta..... nikom se ništa desilo nije, niti će, jer svima je nama dosta zla koji se desio, i svi želimo da živimo dostojanstveno kako priliči svakom čovjeku. Ko vama gospodo daje za pravo da nama stanovnicima ovog dijela grada bukvalno, ali bukvalno ne dozvoljavate da izađemo na svoje balkone, ili stanemo na prozore... Ko to nama zabranjuje da u svoje ulaze ne smijemo da uđemo niti iz njih izađemo, ko smije da zabrani da svoja vozila parkiramo ispred svojih zgrada i da se slobodno šetamo svojim ulicama... A gospoda koja dolazi autobusima sagne glave pored svih mjera predostoržosti, kao da ih na svakom prozoru čeka po jedan snajper, a mi jadnici ne smijemo na isti ni da provirimo... Dignite gospodo glave, neće vam niko ništa, slobodno dodjite i obilježavajte šta god hoćete, ali ne pravite od toga toliku dramu i ne glumite žrtve... Niko ni vama ništa ne radi kada krenete svojim kućama pa iz autobusa dižete vaša cijenjena tri prsta, a mi opet šutimo, niko ništa ne radi, i svakako to zaboravimo do vašeg narednog dolaska, i opet vas dočekamo kao svaki normalni čovjek.  Pustite nas više gospodo sa vlasti da na taj dan radimo što radimo i svaki drugi, i da se ponašamo kao što to radimo svaki dan. Niko od nas ne želi više ono što se desilo... Mislim da je vrijeme da jednom zauvijek pokušamo barem da potisnemo ono što je iza nas. Toliko od mene i nadam se da ćete isto uvažiti i da ćemo slijedeće godine moći slobodno šetati Brčanskom Maltom 15. Maja. Jusuf Čampara |