TUZLANSKI DOSJEVladimir Vukčević, srbijanski tužilac za ratne zločine Presudom Iliji Jurišiću sudski je utvrđena istina o tragediji vojnika JNA u Tuzli Ako neko još ima dilema oko toga da je suđenje Iliji Jurišiću bilo suđenje Tuzli, neka pažljivo pročita izjavu Vladimira Vukčevića, srbijanskog tužioca za ratne zločine. U izjavi koju prenosi Oslobođenje Vukčević kaže: Presudom Iliji Jurišiću sudski je utvrđena istina o tragediji vojnika JNA u Tuzli u maju 1992. godine, koji su se mirno, po postignutom sporazumu, povlačili iz tog grada. Ova izjava nedvosmisleno potvrđuje tačnost mišljenja onih koji smatraju da su Jurišićevi advokati dali ogroman doprinos tragičnom ishodu navedenog suđenja. Dok su se oni bavili navodnom odbranom Jurišića, Sud je prema izjavi Vukčevića "utvrđivao istinu o tragediji vojnika JNA". Još jednom podsjećamo na izjavu advokata Đorđa Dozeta koji je uoči početka suđenja Iliji Jurišiću rekao: Ne pokušavamo polemisati sa bilo kim o Brčanskoj Malti, o samom događaju, ni ko je odgovoran, da li postoji neka odgovornost, kolektivna ili pojedinačna, nas interesuje samo uloga Ilije Jurišića u događaju 15. maja 1992. Dozet je zaboravio da je posve nevažno šta njega zanima već da je bitno ono šta zanima Sud. To što Jurišićevi advokati tokom suđenja nisu polemisali o Brčanskoj Malti, niti ih je zanimalo ko je odgovoran, na kraju se pokazalo da je ili tragično naivna ili tragično perfidna taktika. Rezultat te taktike je više nego očigledan. Jurišića nisu odbranili a tužiocu i Sudu su pomogli da bez ikakvih poteškoća i osporavanja "sudski utvrde svoju istinu". Nema sumnje da bi Sud ovakav kakav je zanemario osporavanja odbrane i vjerovatno došao do iste presude ali bi bar u sudskim spisima ostala zapisana ta osporavanja i na njih bi se u žalbenom postupku moglo i osloniti. Da se vratimo Vukčeviću. Njegova izjava znači samo jedno. Za njega i Sud bitka na Brčanskoj Malti je ratni zločin kojeg su sudski dokazali i nema šanse da će osloboditi ikoga ko je bio u lancu rukovođenja. To što je Meša Bajrić bio naredbodavac a Ilija Jurišić prenosilac naredbe, Sudu ništa ne znači. Ako advokati odbrane i dalje ne budu osporavali postojanje ratnog zločina, ako u žalbenom postupku ne dokažu suprotno, da ratnog zločina nije bilo, za Iliju Jurišića nema slobode. A neće je biti ni za mnoge druge.  Taj Sud, ma koliko nam se gadio, Evropa priznaje, priznaje i njegove presude. Ratni zločin kojeg je taj Sud Tuzli "zakačio" ostaće ako ne bude prave pameti, ako se ne bude žalilo ni novca ni žrtvovanja da bi se izašlo na kraj sa perfidnim protivnikom. U njegovo poštenje je naivno vjerovati i nadati mu se. Kakvi su bili u prvostepenom postupku u žalbenom mogu biti samo još gori, njih činjenice ne zanimaju.
Trenutno poznati ishod se može promijeniti jedino internacionalizacijom Jurišićevog slučaja. Ako Bono Vox bude nosio majicu sa Ilijinom slikom i natpisom "12 godina zatvora za riječi - na vatru uzvrati vatrom" ima šanse da se novinari CNN-a upitaju ko je taj Ilija Jurišić? Zašto je u zatvoru? I da se onda klupko istine odmota. Ima šanse da se isto upitaju i ako Željko Komšić najavi ostavku zbog Jurišića jer kao šef države nije u stanju da ga zaštiti od lažiranog sudskog progona druge države. Ako to uradi i Haris Silajdžić. Njihove aktuelne prijetnje Srbiji reciprocitetom su više za lokalnu upotrebu pa im je i upotrebna vrijednost na tom nivou. Druga je stvar sa najavom ostavke, ipak predsjednici država ne daju ostavke svaki dan. To jeste vijest, a onda i prilika da se Jurišićev slučaj otisne izvan granica BiH. Pod reflektorima medija iz svijeta teško je onoliko bezobrazno lagati koliko Beograd sad laže. Ne moraju to Komšić i Silajdžić učiniti ni zbog Jurišića ni Tuzle. Ako se Srbija ne zaustavi na "tuzlanskoj koloni" sljedeća na redu je Dobrovoljačka ulica u Sarajevu. V.K. |