TUZLANSKI DOSJENastavlja se agonija radnika Hotela Tuzla Sindikat nije dozvolio ulazak sudskih ovršioca  Nastavlja se agonija radnika hotela Tuzla koji su u vrijeme privatizacije Hotela 2002. godine podigli kredite za kupovinu donica. Radnici su tada za oko 1.700.000 KM kupili 67 posto dioničkog kapitala Hotela Tuzla i obavezali se da će investirati još 15 miliona KM u renoviranje, adaptaciju i rekonstrukciju hotela. Kako to nisu mogli ispoštovati 2007. godine izvršena je reprivatizacija, a kao novi vlasnik pojavila se slovenska firma RAM Invest.  Kupac hotela tada je potpisao sa svim radnicima pojedinačne ugovore da će preuzeti njihove obaveze oko kredita, međutim to se nije desilo do dana današnjeg, a pitanje je i hoće li s obzirom da je ta firma po riječima radnika otišla u stečaj. Problem je što su radnici, a ne ta firma, dizali kredite i sada banka traži da se vraća novac. Kako nisu bili u mogućnosti da vraćaju kredite, na osnovni dug se nakalemio i iznos za zatezne kamate pa su dugovanja vrtoglavo porasla. S obzirom da su radnici jedni drugima bili žiranti, banka nije imala od koga da naplati dugovanje, pokrenut je sudski postupak za naplatu. Prema proceduri u takvim slučajevima vrši se popis imovine a zatim i zapljena do namirenja dugovanja. Sudski ovršioci danas su došli radi popisivanja imovine bivšeg radnika hotela Šabana Sakića, koji sa suprugom i dvoje djece živi u stanu od 55 kvadrata od 2000. godine u zgradi kod Male pijace. Iako se vlasnik stana nije protivio da se izvrši popisivanje imovine, članovi Sindikata solidarnosti nisu ovršiocu dozvolili ulazak u stan. Sljedeći korak je dolazak uz asistenciju policije.   U hotelu je osim Šabana Sakića radila i njegova supruga, tako da je njihova situacija posebno teška jer su oboje digli kredit i sa kamatama su njihova dugovanja oko 100.000 KM. O svemu tome Šaban Sakić kaže: - Imamo kredit koji je podignut u vrijeme privatizacije. Taj kredit je trebao da preuzme kupac koji je kupio hotel, tako stoji u ugovorima, ima i notarska izjava, sa svakim posebno potpisana i ovjerena, da je on trebao da prihvati sve obaveze. Međutim, to se nije desilo do današnjeg dana. Nama šalju naloge za pljenidbu, stavili su zabranu da prodajemo kuće, stanove, automobile, ko već šta ima. Kupio sam ovaj stan od 55 kvadrata svojim sredstvima, školujemo dvoje djece, sin je druga godina Elektrotehničkog fakulteta, a kćerka je treći razred gimnazije. Supruga i ja imamo kredit od 50.000 plus kamate, kada uzmemo u obzir žirante, jer jedni drugima smo bili žiranti, to je oko 100.000 KM. Nas 116 radnika smo u krugu, svi smo bili jedni drugima žiranti. Nama je tada upisano da imamo primanja oko 700 KM, a imali smo oko 300 KM, zavisi gdje je ko radio. Sve je bilo neregularno pa i taj krediti koji smo digli kod Hipo Banke. Direktor hotela tada je bio Orhan Fejzić, a banke Marijanko Divković.  Dok na jednoj strani radnici Hotela Tuzla vode sudsku bitku protiv RAM Investa koji prema njima nije ispoštovao preuzete obaveze, na drugoj strani banka vodi svoj postupak protiv radnika zbog toga što ne vraćaju kredite. Ovaj drugi postupak je očito brži tako da će se današnja situacija još puno puta ponoviti. S.M. |