TUZLANSKI DOSJEDolazak u gradsko područje platila glavom Zmija u koritu Soline ispod mosta kod kula  Strah od zmija duboko je usađen u većini ljudi iako mnogi od njih, posebno iz gradskog područja, nikad nisu uživo vidjeli ni jednu zmiju. Zbog toga ne čudi okupljanje znatiželjnih posmatrača na pješačkom mostu kod kula kada je neko u koritu Soline primjetio zmiju. U strahu su velike oči pa je većina mislila da se radi o poskoku, jedinoj otrovnici s ovog podneblja čiji je ujed smrtonosan za čovjeka.  Iako ih nije lako razlikovati sa udaljenosti od nekoliko metara, činjenica da poskok izbjegava vodu ipak je upućivala da je riječ o šarki ili riđovki, takođe otrovnici ali manje opasnoj od poskoka. S obzirom da prema literaturi ova zmija rijetko naraste više od 80 centimetara, čini se da je nekako ispod mosta dospio kapitalan primjerak šarke.  Na žalost, dolazak u gradsko područje zmija je vrlo brzo platila glavom, neko od prisutnih je iskazao veliku preciznost pogodivši je povećim kamenom. Nije se svima, uključujući i autora teksta, svidio ishod ovog susreta zmije sa ljudima ali realnost kaže da je teško bilo očekivati idealno rješenje, da zmija nekako bude vraćena u njeno prirodno stanište. Ubijena je jer u gradskom području predstavlja stvarnu opasnost.  Na ovoj posljednjoj fotografiji su uporedni snimci zmije iz korita Soline i šarke sa Wikipedije. Nema sumnje da je riječ o istoj vrsti.  Kada se već pozivamo na Wikipediu recimo još da tamo piše da je šarka najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Stanište joj se prostire preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. Može se naći i u Švedskoj i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekim većim sredozemnim otocima. Kao i ostale ljutice, ne progoni svoj plijen, nego čeka da joj plijen dođe na dohvat i tada ga napada smrtonosnom učinkovitošću. U usporedbi sa svojim većim srodnicima, riđovka je rijetko prijetnja čovjeku, no za male je životinje smrtonosna. Otrov joj je hemotoksičan što znači da se tkivo raspada te djeluje na krvni sustav. Ipak, kod većine znanstvenika prevladava mišljenje da otrov nije veoma toksičan. Brojne statistike upućuju da u većem dijelu Europe ljudi češće umiru od uboda pčela nego od ugriza ove zmije, te da bi zdrava odrasla osoba najvjerojatnije preživjela ugriz i bez medicinske pomoći. Hrani se gušterima, žabama, malim sisavcima, ponekad slijepićima i mladim pticama te ptičjim jajima. Vrlo rijetko hrani se čak i malim kunama. A.M. |