TUZLANSKI DOSJEBez nje Ramazani nisu isti Kad zamiriše ćurokot na lepini Lepina, jednostavno pecivo, divnog ukusa i neodoljivog mirisa, već decenijama se na potpuno isti način pravi u tuzlanskim pekarama. Ramazan je, a kada je mjesec posta nezaobilazne su i ramazanke. Da li postoji iko ko ne voli lepine, i onaj miris tek ispečene ramazanke? Lepine su povezale generacije, polove, vjere i nacije, jer ih vole svi bez obzira na često nametnute podjele Nekada nije bilo tako puno pekara kao sada, u redu se čekalo prije iftara. Obično su djeca čekala dok nene ili roditelji kod kuće čekaju da se upale kandilji. Djeca bi išla u grupama do najbliže pekare, čekala, pa ih onda često vruće do kuće i jela, i tako cijeli mjesec. Sada su se vremena promijenila, ali i dalje se čekaju lepine ispred omiljenih pekara, a neki ih kupuju i u najbližoj prodavnici. Za lepine koje se peku u Tuzli možemo komotno reči da su "tuzlanske" jer svaki grad ima specifičnost svojih lepina. Kao što Sarajlije imaju somun mi imamo našu lepinu koju neki možda upravo sada jedu, a neke će fotografije podsjetiti na njih. Svaka pekara ima svoju brižljivo čuvanu recepturu kojojm pravi svoje, najbolje ramazanske lepine koje se od onih, svakodnevnih, razlikuju samo po ćorokutu, crnim tačkicama na gornjoj strani lepine. Na prvu ramazansku trpezu u 2015. godini donosimo vam lepine iz Pekare „Kabil“ koja svoju recepturu njeguje od 1939. godine.  S.P. |