TUZLANSKI DOSJEMeđunarodni dan podrške žrtvama torture Status žrtava još uvijek nije riješen Osiguranje pristupa pravdi za svjedoke/žrtve kroz jačanje postojećih i uspostavljanje novih mreža podrške svjedocima u BiH“ naziv je projekta i okruglog stola koji je održan danas u Tuzli. Projekat uz finansijsku podršku Evropske unije provode U.G. „Vive Žene“ - Tuzla u partnerstvu sa U.G., , Medica“ – Zenica, Fondacijom, , Udružene žene“ – Banja Luka i Agencijom za saradnju, edukaciju i razvoj, ACED - Banja Luka. Projektom je predviđeno uspostavljanje još osam novih i osnaživanje šest postojećih mreža podrške svjedocima u BiH. Cilj je da se napravi jedinstven model u svim zajednicama i sličan pristup u radu sa svjedocima. Govornici na okruglom stolu bilu su: Jasna Zečević, predsjednica „Vive Žen“e Tuzla, Teufika Ibrahimefendić, psihoterapeutica, svjedok/žrtva Šefik Hasanović i svjedokinja/žrtva Suada Selimović. Govoriti o traumi nakon 21 godinu zaista je teško zbog čega je nakon suđenja svjedoka potrebno adekvatno pripremiti, ističe Jasna Zečević, direktorica organizacije „Viva Žene“. „Psihoterapija i pružena potpora pomažu da oni slože sva ta sjećanja, da im ovo bude adekvatan i dobar dokaz na sudu. Onda ih na neki način i uzima Odjel za potporu pri sudstvu, a naša zadaća i zadaća mreže, koja će se oformiti, jeste da nakon suđenja pomognemo, što je po nama, i najvažniji trenutak“, kaže Zečevićka dodajući da će odgovornost biti na institucijama, premda će učestvovati i nevladine organizacije. Trenutno aktuelna tema jesu ratni zločini koji još nisu završena priča. - Međutim, ono što mi naglašavamo u ovom momentu jeste da te mreže koje će biti instuticionalne treba da rade i nakon završetka tih procesa i da prate i pomažu svjedocima svih sadašnjih i budućih krivičnih djela. Projekat je zamišljen tako da se mreže osnuju tamo gdje djeluju kantonalni sudovi u FBiH i okružni sudovi u RS, kao i da se mapiraju nevladine organizacije koje žele i imaju kapacitete da uz našu pomoć budu voditelji uspostavljenih mreža – dodala je Zečević. Prema riječima Šefika Hasanović iz Udruženja logoraša Brčko Distrikta, položaj logoraša u BiH je na najnižem nivou. On smatra da nemaju nikakvih prava koje se tiču naknade šteta, kao i za pomoć žrtvama pri svjedočenju na sudu za razne zločince. - Ja sam sedam puta bio svjedok za ratne zločince iz Brčkog, od kojih je šestoro procesuirano a neki su već i na slobodi. Pomoć nikakvu nismo imali, ni od vlasti Brčkog ni od vlasti države, tako da sam bio zaista u teškom psihičkom i fizičkom stanju. Čak sam imao i prijetnje. Naši čelnici iz tužilaštva su javno iznosili neistine da pomažu svjedocima, a to se, barem u mom slučaju, nije desilo – istakao je Hasanović. Mima Dahić, koordinatorica u UG "Vive Žene" kazala je da ovo udruženje već osam godina obilježava Međunarodni dan podrške žrtvama torture. "U našem društvu s nama žive žrtve koje su preživjele torturu, bile mučene i zlostavljane tokom rata. Te osobe trebaju našu podršku. Država treba da donese zakon koji će osigurati njihova prava" - dodala je Dahić. Prema podacima Saveza logoraša u BiH, tokom rata u BiH bilo je 657 logora kroz koje je prošlo oko 200.000 osoba, ubijeno u logorima oko 30.000, silovano i mučeno oko 25.000 muškaraca i/li žena. Savez logoraša u BiH ima oko 55.000 članova. Obilježavanjem Međunarodnog dana podrške žrtvama torture se želi ukazati na iznimno težak položaj žrtava torture - bivših logoraša koji 20 godina nakon završetka rata u BiH nisu zaštićeni nijednim zakonom u BiH, uskraćena su im i svakodnevno se krše njihova osnovna ljudska prava. S.P. |