TUZLANSKI DOSJENeko kuca na vrata, treba mu pomoć Nakon najveće svjetske prevare, 11. septembra 2001. god. uz direktni prenos CCN-a u režiju admistracije Georga Buscha Jr.. članova tajnih društava, sotonista, Illuminata, obvaještajnih službi Mosada, MI6, CIA, pod geslom borbe protiv terorizma, započeli su najveću vojnu opreciju poslije Drugog svjetskog rata. Jeftinom političkom ucjenom, „ko nije sa nama taj je protiv nas“ teksaški revolveraš Georga Busch-a Jr., sa pozicije Predsjednika najače vojne sile svijeta, u rat protiv Sadama Husejina i iračkog naroda, kao žetone u partiji ruleta, baca najveće zemlje zapadnog svijeta. Počeo je „rat protiv terorizma“. I dok je svjet gledao direktan prenos rata i slušao šta pričaju CCN-ovi reporteri, Izraelci su palili i žarili, ubijali palestinsku nejač, žene i djecu i sve što se palestinskim imenom zove. I sad to bez prestanka rade. I taman kada su pronašli pa iskopali i objesili Sadama Husejina, kada nisu našli ono što su tvrdili da ima, oružje za masovno uništavanja, kad su mislili da imaju pobjedu, kada su zaluđeni građani velikih zapadnih gradova na ulicama pjenili od sreće, đavo je polako izašao iz ćupa. Prvo se rodila sumnja. Vlade i parlamenti su konačno došli do „pravih“ informacija. Ono prije, možeš misliti, je bila greška obavještajnih službi. Grešku su svojim glavama platili nevini građani Iraka ali to sada nije važno pa nema razloga za izvinjenje. I dok u Iraku, Afganistanu i okolo, ratuje svako protiv svakoga, gdje se ne zna ni ko pije ni ko plaća, gdje svaki dan pogine na stotine ljudskih bića, amreričke naftne kompanije, i ne samo američke BP, Schell itd pljačkaju iračko nacionalno bogatsvo napose naftu i sve što je iračko uključujući i eksponate u nacionalnom muzeju, u Bagdadu, neprocjenljive vrijednosti. To je cijena „slobode“ koju su im donijeli Amerikanci „oslobađajući“ ih od Sadama. U međuvremenu, u sred tog globalnog sranja, sa vlasti odlazi G.Busch Jr., zajedno sa svojom Condoleezze-om. Na vlast dolazi B.Obama i njegova administracija, koja i pored datog obećanja da će okončati pohod na Irak, još i danas nije izvukla svoje prste. I ne samo da nije izvukla prste, stvorila je čudovište koga su nazvali ISIL. Po uzoru na američke zatvorenike, u orginalnim amaričkim HTZ odorama narandžaste boje, pripadnici ISIL-a metkom u potiljak, ubijaju sve redom, ruše sve što su ljudi, hiljadama godina, svojim znanjem i trudom, napravili. Iza njih ostaje prazan prostor na kojem nema žive duše, na kojem američke naftne kompanije, neometane i u miru, bez unezvjerenih pogleda, nastavljaju da kradu i posljednu kap arapske nafte. U svemu tome čudan je pojam „Islamska“. Nije mi jasno kakve veze ima plemeniti i blagi Islam, sa ovim milenijumskim ubicama. Vjerovatno neko treba pobiti sve one koji se ne uklapaju u američki način života pa je isto tako vjerovatno najbolje i najlakše, ako to uradi neko sa muslimanskim imenom. Nema veze što nije musliman. Da bi haos bio još veći Amerikanci su se potrudili za Siriju i Bašara, Libiju i Gadafija, Egipat i Sisija, „Arapsko proljeće“, za Afganistan, Irak i Kurde. Sada je rat je došao do same granice Turske, koju uz put, uz pomoć Kurda, također treba destabilizovati. Turska, čije stanovnistvo uglavnom čine muslimani, se naglo razvila, postala moderna država, sa malo nezaposlenih, sa odličnim životnim standardom sa armijom koja je ojačala do svjetske sile, itd. Taip koji je tvorac svega toga, najveći turski državnik, bez premca poslije Sultana Mehmeta Fatiha, na jednom, nije dobar. Nije dobar naročito kada je u sred Švicarske, bahatom tv voditelju i još bahatijim Izraelcima, pred licem svjetske javnosti, bez dlake na jeziku, začepio usta, dajući im do znanja da ih se ne boji. Narvno u svim tim dešavanjima učestvovale su i učestvuju licemjerne vlade zapadnih zemalja. Nakon tolkih godina prolijevanja nevine arapske krvi, došlo je vrijeme da se plate računi. Krenuo je cunami izbjeglica koji iz tog haosa traže spas za goli život. Traže ga kod istih onih koji su i odgovorni i krivi za njihovo stradanje. Kako se sad odbraniti?  Amerika se opasala okeanima u kojima plivaju ajkule. Evropa je pokušla sa bodljikavom žicoma ali to nije išlo. Izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka itd sa azilanstkim zahtjevima su pred evropskim državnim zgradama. Čekaju rješenje. Kamere zapadnih TV stanica, sada su usmjerene na njih. Đevđelija, Beograd, bodljikava žica, Budimpešta, Munchen itd. Odjednom je Ukrajina u drugom planu, kao da su zaboravili na nju i na rat koji tamo traje. Uz put, grešku koju su napravili u „ratu protiv terorizma“, slušajući američke zapovjedi, vlade zapadnih zemalja ponovo prave i u Ukrajini. I to će doći Evropi na naplatu, kada, kako i po kojoj cijeni, to ćemo tek vidjeti. Ali da to Zapad nebi previse koštalo pobrinula se bogata Amerika. Na svjetskom tržištu cijena nafte je pala do nivoa kojeg ni najveće optimiste nisu mogle pretpostaviti. Robe iz EU su postale još konkurentnije pa se profit evropskih kompanija povećao. Na kraju, ako režiser zna kako će završi ovu predstavu, će ispasti da će Arapi, vlasnici nafte, sami platiti svoj boravak u izbjegličkim kampovima širom Evrope a i one konzerve, što će pojesti, iz ratnih rezervi. Naravno, uz put će i Rusi imati zijana mjerenog na stotinama milijardi dolara, što je još jedan Američki cilj. Kako Amerikanci ništa ne zaboravljaju, tu je i Iran, koji također mora platiti ? Poslije svega kad se sve ovo završi, cijena nafte će opet skočiti ali ovaj put do iznosa od koga će se svima zavrtiti u glavi. Tenzije među velikim silama i stara žarišta će naravno ostati. I dok su neke Evropske vlade zauzele oštar kurs naspram izbjeglica i azilanata sa Bliskog istoka, neke potpuno svjesne svoje uloge, svoje odgovornosti i svojih krivice za njihovu agoniju, sa pogledom u budućnost, ovome problemu prilaze, makar na prvi pogled, otvorena srca i pošteno. Negativan primjer su Mađari koji su, da bi zustavili azilante, na svojoj granici napravili ogradu od bodljikave žice uz izgovor da čuvaju kršćansku Evropu. Pitam se od koga? Nije im pomoglo. Slovaci će primiti kršćanske izbjeglice i azilante ali ne i muslimane, jer Bože, na tertoriji Slovačke nama džamija pa će se muslimani ružno osjećati. Kojeg li licmjerja, kao da muslimanima treba džamija da bi se molili Allahu dž.š. i kao da je njih za to briga. Srbija i Vučić s obzirom da znaju šta su to izbjeglice, će pomoći i ponašati se solidarno. Tako kažu i nema razloga da im ne vjerujemo. Slično priča Hrvat Milanović i Slovenac Pahor, doduše malo tiše. Inresenatno, u Mađarskoj, Slovačkoj i bivšem DDR kao bivšim komunističkim držvama, frustrirani i nasilni neonacisti su najglasniji i najradije bi te jadnike otjerali sa svojih granica ili pobili. Ima i onih pozitivnih primjera. Njemčka kancelarka, frau Merkel, je prvo svojim neonacistima dala do znanja ko je šef (šefica) i podsjetila ih da je Njemačka demokratska država u kojoj vlada zakon. Sa govornice u Bundestagu, kancelarka Merkel je jasno poručila: „Dobro došle izbjeglice“. Slijedeći svoju kancelarku, njemački narod je, listom, stao na ljudsku stranu, stranu humanizma i solidarnosti i isto tako poručio: „ Dobro došle izbjeglice“. Vrhunac je bio kada su navijači jednog fudbalskog kluba, na jednog utakmici, istakli veliki transprent sa istom porukom. Kako ovo objasniti, kao ovo nazvati? U svakom slučaju, svaka čast Švabe. Opet ste pokazali da ste „uber alles“. Zbog toga navijam za Bayern i za vaš „elf“. A gdje smo mi Bosanci i Hercegovci? Sve su prilike da će i nas zakačiti neki talasčić cunamija izbjeglica i azilanata iz Sirije, Iraka, Avganistana. Moramo se pokazati. Sjetite se slika naših poniženih i prognanih nena i djedova, naših žena i djece, naše nejači, kako su ih dočekali u Njemačkoj, Austriji, Danskoj, skandinaviji. To ne smijemo zaboraviti. Sad je red da mi dobro, dobrim vratimo. Evo prilike. Neko kuca na vrata. Treba mu pomoć. Nermin Bijedić |