TUZLANSKI DOSJEPozitivni primjeri integracije naših u inostranstvu Malo čudo zvano Adis  Čitateljka Željka Fazlić, jedna je od onih koja nam se često javljala, ukazivala je na neke probleme, posebno one komunalne prirode, a rado je slala i fotografije svoje djece koje smo objavljivali u rubrici "Naše bebe". Željka se opet javila, ovaj put da podijeli pozitivnu priču o uklapanju njenog osmogodišnjeg sina Adisa u novu sredinu. Naime, kao kao i mnogi, o čitateljka Željka je u potrazi za boljim životom otišla u Njemačku. Prvo je otišla ona a zatim je u Njemčku stigao i muž sa djecom. U nastavku prenosimo njeno pismo, te objavljujemo link sa tekstom u kojoj se spominje i Aids. Pet mjeseci sam bila sama u Njemackoj, dok su muž i djeca ostali u Tuzli. Kada su se stvorili uslovi i oni su došli. Djeca naravno ne znaju njemački jezik i u kratkom vremenu kreću u njemačku školu. Najviše sam se brinula za svog sina od 8 godina, kako ce prihvatiti novu sredinu, ljude i prijatelje. Nakon samo dvije sedmice škole učiteljica me pozvala da saopšti novosti vezane za mog sina. Prvo što mi je proslo kroz glavu bilo je "problem u socijalizaciji", međutim slijedi iznenađenje. Obavjestava me da Adis jako brzo napreduje, da dnevno uradi po 500 zadataka iz matematike i da nije imala učenika kao što je on. Nazvala ga je malo čudo. Pored svega toga sto već znamo da vlada matematikom, Adis je slušajući njemački u školi sam napisao diktat o svojoj porodici. Što je učiteljicu i ostale u školi jako iznenadilo. Odlično je prihvaćen u novoj sredini, školi i društvu i svi ga jako vole. Učiteljica je sretna i ponosna na njega, a našoj sreći nema kraja. Imamo još jednog dječaka koji ide u vrtić i brzo uči, a kćerka koja ide u Europsku školu za strance, isto je pokazala kako su naša bosanska djeca pametna. Šaljem vam link o našem malom čudu Adisu pa ga ako želite da ga podijelite sa nasim Tuzlacima, piše čitateljka. |