TUZLANSKI DOSJEHajrija Huseinbašić na hadžu bila četiri puta: ˝Prvi put na Kabi došlo mi je da plačem od dragosti˝ - Čini mi se da niko na dunjaluku nije imao želju da ode na hadž kao ja. Na hadžu sam prvi put bila nekako odmah poslije rata da bih kroz godinu dana bila bedel, odnosno obavila hadž za moju tečićnu. Poslije toga bila sam bedel za majku, a onda sam otišla na Umru. Pretprošle godine tetka mog tečića zamolila me da odem za nju na hadž, što sam i učinila - započela je svoju priču osamdesetšestogodišnja Hajrija Huseinbašić, rodom iz Bijeljine, a koja u Tuzli živi od 1993. godine kada je protjerana iz svog mjesta. - Prvi put kada sam došla na Kabu došlo mi je da plačem od dragosti, taj osjećaj ne mogu opisati. Zahvaljivala sam dragom Allahu i molila ga da dođem opet a, eto, ja sam bila četiri puta. Najljepši dio vjerskog obreda bio mi je odlazak na Arefat – kaže Hajrija, čiji je muž umro prije rata, a s kojim je rodila četvoro djece. Najstariji sin, koji je bio vojno lice, poginuo je također prije rata. Dok je bila u Bijeljini, suprug i ona su klali kurban i dijelili komšijama. Međutim, otkako je u Tuzli, kurban više ne kolje, nego vrši uplatu kurbana. Svaki put kad je bila na hadžu, kako priča, davala je novac da se zakolje kurban. - Lijepo je postiti deset dana uoči Kurban - bajrama. Ja sam postila posljednja tri dana. Deveti dan je Dan Arefata i tada se zikri i čini mnogo dova – rekla nam je nena, koja ima sedmoro praunučadi i dvoje praunuka. Hajriji prvi dan Bajrama dođu djeca, a onda ide kod sina i snahe na ručak. - Ja ne pravim ništa za Bajram. Slatko mi ne škodi, ali nisam neki ljubitelj. Nemam neko omiljeno slano bajramsko jelo, jer volim sve jesti – otkrila nam je ova vitalna starica. S.P. |