TUZLANSKI DOSJEPravljenje ajvara Mi to ovako, a ko neće neka kupuje! Malo će se koji sladokusac moći zavjetovati da cijelu zimu neće okusiti ajvar, onaj „pravi, domaći“, ali se samo najodvažniji prihvataju avanture da ga prave. Nije nemoguće praviti ga na električnom šporetu, ali ako imate vikendicu, kuću ili uslove za pravljenje na šporetu „na drva“ jasno ćete uočiti razliku između te dvije varijacije pravljenja ukusnog ajvara. Ovo posebno vrijedi i za sve one kojima je argument „da se kuća prlja“ svakako dobar alibij da ne krenu sa pravljenjem ajvara. Da, prlja se, ali se sve to zaboravi sa prvim naznakama da ste, prema recepturi, na pravom putu. Za početak, kada ste odredili lokaciju, kreće se u kupovinu namirnica. Svako ima svoje mjesto kupovine, ali većina naših sugrađana pazar utvrdi na Hametovoj pijaci na zapadnom dijelu grada. Nakon kupovine namirnicai njihovog transporta do odredišta na kome se, uglavnom, žene bave pravljenjem ajvara, možemo reći da avantura kreće. Nema tu pravila, ali ajvar če, baš kao i pravljenje džema od šljiva, prije okupiti ženski rod nego muškarce. Izuzetaka ima, ne sudimo o tome, ali je puno izvjesnije da će se sjeckanjem bijelog luka, pranjem tegla, a potom i roga, Makedonki ili crvenih paprika prije baviti ženske ruke.   Recepti su razni, tradicionalni, sa interneta, sublimacija svega navedenog, a ima i varijacija u samom procesu pravljenja ajvara. Bez obzira da li paprike pekli, kao što je to u naše slučaju, ili kuhali, za cjelokupan proces će vam trebati nekoliko sati intenzivnog rada u kome vam ne ginu: utrnuta jedna, pa i druga noga, ukočena leđa, krckanje koljena pri čestim saginjanjima, poneki plik ukoliko ste paprike ili patlidžane okretali prstima, a kad krene pečenje samljevenih sastojaka nije strano ni da vas vrela smjesa počasti po koži. Posla puno, zabave još i više, a ako ste neko ko voli okupljanja i jela sa roštilja, onda ajvar ima i odličnu društvenu uz gurmansku komponentu. Za ajvar je potrebno poprilično vremena i strpljenja, ali je siurno da se uloženi trud višestruko vraća. I nema toga što će vas više oraspoložiti od degustiranja u kome je važno naći odličan omjer ljutine, slaniteta, gustine, boje, kompaktnosti...     Sa ajvarom vam je tako: pravite ga dugo, intenzivno, upale mišića osjećate danima, a najviše vas rastuži kada se desetine kilograma kupljenih namirnica sa početka priče na kraju rasporede u nekolicinu malenih teglica gotovog proizvoda. Što bi rekli naši stari „Jad i tuga!“ koju bi i očima mogli pojesti u dva dana da nije samokontrole.     I nemojte reći da vas nismo upozorili, jer kada po završetku vikeda obznanite prijateljima, onako pucajući od ponosa, da je ajvar bio više nego dobar, ma šta dobar – odličan, uslijedi pitanje „A kad možemo očekivati koju teglu?“. B.K. |