TUZLANSKI DOSJEServisne informacije .... i malo tuzlarija Pročitah jedan komentar ispod pisma prosvjetnih radnika, ujedno i roditelja, koji između ostalog pišu o vezi politike i obrazovanja, a u komentaru se kaže da je tako odavno. Tačno, a može se reći da je i nepotizma uvijek bilo ali zar treba tako biti? Ima li tome kraja, šta je sa onima koji nisu ni u jednoj političkoj stranci? Kako da napreduju? Mnogi koji su članovi političkih partija su tu najčešće iz interesa. Koliko sam puta čula da neko nakon novog razočarenja kaže "ma i ja ću u politiku". Da se bar direktori škola, javnih preduzeća, institucija, rotiraju nakon dužeg vremena, nego kako se koja koalicija raspadne, kako partijske vođe zakuhaju, po vertikali sve puca tako da se ne treba ničemu čuditi. Baš danas, dok u Republici Srpskoj slave i obilježavaju krsnu slavu manjeg entiteta, na vrhuncu smo niza apsurda zbog kojeg BiH odavno zaslužuje da se zove Apsurdistan. Šta reći na nepoštivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine? Ima li igdje zemlja u kojoj oni koji su na visokim državnim položajima ne poštuju Ustavni sud svoje zemlje? Šta slave? Dan kada su ozvaničili sistematsko ubijanje, terorisanje, mučenje civilnog stanovništva? Došao i premijer Srbije Aleksandar Vučić, govor koji je održao je više nego problematičan. Baš me zanima kako bi se proveo da je isti govor održao u nekoj "normalnoj" državi? Baš kao što su svojim potpisima na Mirovni sporazum 1995. godine predsjednici Srbije i Hrvatske pokazali involviranost u ratna dešavanja u BiH, tako i dolaskom na neke slave, i držanjem gotovo prijetećih govora na teritoriji druge zemlje, Vučić pokazuje da Srbija nije promijenila ni ćud ni dlaku. Može ovdje Vučić glumiti facu ali knedlu zvanu Kosovo valja mu ili progutati ili se zadaviti. Želim mu da se ne zadavi, mlad je, neka još decenijama "uživa" u rezultatima nacionalističke i osvajačke politike zbog koje ostadoše bez "svete srpske zemlje", i ne samo nje. |