TUZLANSKI DOSJE

06.09.2005.
Trgovina ljudskim organima II
(Ne)humanost bez granica



Tokom istorije ljudskog roda oduvijek je postojala potreba za zamjenom oštećenih ili oboljelih dijelova ljudskog tijela u cilju spasavanja ili poboljšanja kvaliteta života. U prošlosti su pokušaji presađivanja bili neuspješni usljed brojnih neriješenih problema. Sticanjem novih znanja iz oblasti imunologije, razvojem novih biotehnologija i njihovom primjenom u medicini, presađivanje organa ili transplatacija je dobila snažan razvojni impuls. Ona danas predstavlja ne samo specifičan oblik liječenja već i jedini oblik liječenja i jedinu šansu za život određenim kategorijama pacijenata, te se neprekidno ulažu napori da se obezbijedi dovoljna količina potrebnih organa i tkiva.

BOSNA POGODAN TEREN

Pošto je potražnja za ljudskim organima naglo porasla, stvorena je stalna nestašica koja nije prevaziđena ni do današnjih dana. Tako je došlo do formiranja crnog tržišta dijelova ljudskog tijela. Izvori snabdijevanja su različiti: siromašno stanovništvo koje prodaje organe zbog socijalne bijede, žrtve otmica, ratova, zloupotrebe medicinskog tretmana, elementarnih nepogoda, zatvorenici nad kojima se vrši smrtna kazna, leševi u toku autopsije, ratovi i tako dalje.

Analiza istorijskog i sociološkog aspekta trgovine dijelovima ljudskog tijela namijenjenim za presađivanje ukazuje na sve bolju organizovanu spregu privatnih bolnica, političkih i birokratskih struktura, agenata i dilera svih vrsta koji svi zajedno djeluju u okviru organizovanog kriminala, pod čijom kontrolom se odvija uzimanje organa, transport i distribucija, pa i sam čin presađivanja. Obavezno je učešće visokospecijalizovanih medicinskih kadrova. U uslovima globalizacije svjetske ekonomije, trgovina dijelovima ljudskog tijela savladava nacionalne barijere. Pod kontrolom organizovanih grupa kriminalaca obavlja se trgovina ženama, djecom, robljem, seksualna eksploatacija, organizovana prostitucija, trgovina drogom, oružjem, distribucija pornografskih sadržaja, otmice, ubistva, a kao i nov i sve češći oblik kriminala pojavljuje se sada i trgovina ljudskim organima koja je u širem kontekstu povezana i potpomognuta od medicinskih transplatacionih centara.

Crno tržište porijeklom od živih davalaca ima određene specifičnosti: u pitanju su većinom siromašni stanovnici južnih dijelova kontinenta, crne ili žute rase i ženskog pola. Putovi kojima se odvija ilegalna trgovina ljudskim organima zavise od uslova na određenoj geografskoj lokaciji, političke situacije, postojanja političkih tenzija, konflikata, ratova, stepena efikasnosti policijske kontrole, zakonske regulative itd. Ratovi, pa tako i oni na teritoriji nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pogodni su za trgovinu ljudskim organima. U objavljenim podacima nekih svjetskih autora u ovom kontekstu pominje se i rat u Bosni i Hercegovini. Navodi se da su i na Kosovu proteklih godina, posebno nakon dolaska KFOR-a, porastao kriminal, među kojima se navodi i trgovina ljudskim organima. S ovakvom trgovinom dovode se u vezu prisilne naplate dugova, otmice djece i odraslih, stradanja u ratnim danima...

Dužnik ili oteta osoba odvodi se u inostranstvo, gdje mu se izvadi bubreg ili neki drugi parni organ, a sve se to odvija pod dobro organizovanim kriminalom. O tome govori i istražni sudac Kantonalnog suda Tuzla Tuzla gospođa Vildana Helić.
- Veliki broj djece i ljudi iz Bosne i Hercegovine, te nakon rata i sa Kosova, pa i Albanije, to su sve zvanično nepotvrđene informacije, odveden upravo u te svrhe. Skidaju im se rožnjače ili vade jedan ili oba bubrega.

O drugoj pojavi kriminalne trgovine organima u Evropi kazao je doktor Mustafa Bazardžanović. Bazardžanović je naglasio da u posljednje vrijeme usljed nedostatka organa u takozvanom bazenu donora sve više pribjegava transplatacije organa supružnika i bližih prijatelja što naravno otvara mogućnost kriminalu.

ŠTA SA MRTVIMA

Nakon smrti čovjeka više nema ljudskog tijela već je to ljudski leš. Uzimanje organa sa leša, samo po sebi, ne bi trebalo predstavljati neku teškoću, osim ako bi se tome neko s pravom usprotivio. Naime, leš više nije nositelj osobe, ali ipak ostaje u nekom smislu res sacra, res communitatis – sveta stvar i stvar zajednice. Društvo može tražiti s pravnog aspekta ili drugim zakonskim odredbama raspolaganje nad leševima u svrhu uzimanja organa za transplataciju. Docent dr med. Sci Elmir Čičkušić, načelnik Zavoda za medicinsku patologiju tvrdi da iz Univerzitetskog kliničkog centra obdukovana i neobdukovana tijela izlaze u cjelini. O svemu odlučuje etički komitet, čiji je podpredsjednik bio i Čičkušić. On je kazao sljedeće:
- Darovanje organa, dijelova tijela ili tkiva je dobrovoljno i ne smije biti u vezi sa materijalnom dobiti. Ljekar koji sudjeluje u postupku presađivanja ne smije biti direktno ili indirektno uključen u kupovinu organa ili tkiva ili u bilo koje radnje koje vode komercijalnoj dobiti njemu ili nadležnoj ustanovi.


Prije dvije godine Mirsad efendija Delić iz Srebrenika vraćao se kući iz Turske. Niko nije znao tačno šta se s njim dogodilo, da li je imao infarkt u putu ili saobraćajnu nesreću. Nakon što je njegovo tijelo preko nekoliko ambasada konačno isporučeno kući njegova je porodica zatražila reobdukciju. Obdukciju je radio profesor dr. Sci. Zdenko Cihlarž, načelnik Zavoda za sudsku medicinu.
- Njegovo tijelo je putovalo mjesec i po dana. Nakon zahtjeva porodice za reobdukciju da se vidi od čega je zaista stradao. Ja se sjećam da u tom tijelu, kada sam otvorio nisam našao ništa. Nije bilo ni jednog organa. Na žalost ne mogu nagađati šta se s tim organima desilo i da li su izvađeni kako se tijelo tokom transporta ne bi raspadalo i smrdilo to ne mogu reći. Ja to ne znam.

Inače je u Turskoj izvan zakona stavljena trgovina ljudima i ljudskim organima.

NOVO DOBA TRANSPLATACIJE

Očigledno je da je potreba za dijelovima ljudskog tijela velika i da postoji stalna nestašica koja se naročito, a ponekad i tragično, održava u situacijama kada je transplatacija nepohodna iz vitalnih razloga. Na primjer, kod opekotna kada je potrebna koža, terminalna slabost bubrega, srca, jetre, koja se ne može izliječiti klasičnim načinom. Jedan davalac organa može da spasi 75 života. Svi zakoni koji imaju za cilj sprječavanje trgovine dijelovima ljudskog tijela donose samo ograničene rezultate i ne može se realno očekivati da će u budućnosti biti mnogo drukčije. U narednoj dekadi smatra se da će transplatacija ljudskih organa predstavljati medicinsku praksu, a ne kao što je to do sada slučaj, ekskluzivni način liječenja. Stalna nestašica organa održava crno tržište. Kao moguće rješenje od 1963. godine postoji tendencija ugradnje organa životinjskog porijekla, poznata je proizvodnja proteza sastavljenih od vještačkih materijala. Sadašnje stanje upućuje nas i poziva na podizanje kulture darivanja organa i stvaranja internet mreže donora i donorskih kartica. O stvaranju internet mreže donora organa u Bosni i Hercegovini govori docent dr. Enisa Mešić, nefrolog.
- Problem internet mreže donora u Bosni i Hercegovini je što se ona još uvijek ne može registrovati na nivou države, jer postoji Republika Srpska, Distrikt Brčko i Federcija Bosne i Hercegovine, kako smo mi to zamislili. Mi se nadamo da će se to za nekoliko mjeseci sve završiti. Glavni cilj ove mreže jeste propaganda darivanja organa među građanstvom Bosne i Hercegovine, odnosno podizanja kulture.

Prema važećem Zakonu o transplataciji, čovjek koji želi donirati svoje organe kada umre može se evidentirati u zdravstvenu knjižicu i ovjeriti. Činjenica je da se u sadašnjem vremenu, kada je medicina dostigla visoki stepen razvoja, mnogi pojedinci umiru zbog nedostatka organa za presađivanje, ili im je kvalitet života uveliko umanjen. Svijest o potrebi i mogućnosti darivanja organa je skromna i nedjelotvorna. Za sada nije pronađeno rješenje za strah da će se oni koji nose donatorsku karticu biti olako proglašeni mrtvima. Nije poznato da u našoj zemlji postoje kupci bubrega, ali se zna da posrednika u ovom poslu ima.


antrfile 1.

Šta se može transplatirati
Organi koji se mogu transplatirati – presaditi su srce, bubrezi, pluća, jetra, gušterača i crijeva. Tkiva koja se presđuju jesu rožnica, koža, koštana srž, srčani zalisci, kost, krv, ligamenti, hrskavica i krvne žile. Nakon vađenja organ se rashlađuje, stavlja u tekućinu za održavanje na vrijeme koje ovisi o organu. Srce i pluća trebaju se presaditi unutar četiri do šest sati, jetra i gušterača trebaju se presaditi unutar 12 do 24 sata, dok se bubrezi presađuju unutar 24 do 27 sati. Bubreg i jetru daruju samo članovi uže porodice – roditelji, braća ili djeca. Muškarci mogu darovati krv svaka tri, žene svaka četiri mjeseca. Podaci o porijeklu presađenog organa trebalo bi da su tajni. I primalac ih ne može saznati.

antrfile 2.

Sve na internetu
Kompanija Skulls Unlimited koja se na internetu predstavljala kao vodeća kompanija koja obezbjeđuje dijelove skeleta, prodaje kosti kadavera on – line (on lajn). Na sajtu ove kompanije predstavljeni su on – line katalozi proizvoda, različite rasprodaje i mogućnosti on – line narudžbe. Koristeći usluge ove firme, mogu se kupiti ljudski zubi od kojih se pravi ogrlica, razne kosti i lobanje odraslih osoba čija je cijena 649 dolara, dok se lobanja fetusa prodaje po nižoj cijeni od 450 dolara. Kontakti u trgovini organa najčešće su indirektni i odvijaju se preko pornografskih i sajtova agencija koje posreduju u usvajanju djece, upoznavanju, pronalasku posla u inostranstvu ili onih za spoljnotrgovinske uslužne djelatnosti.

Biloni dolara za krv
Prodaja ljudske krvi, takođe je veoma unosna. Farmaceutske kuće kao što su Travenol Hyland i Armour Revlon iz USA. Nayer i Hoechst iz Njemačke, Inmuno iz Austrije kupuju oko deset bilona litara krvi svake godine. Krv potiče od stanovnika zemalja trećeg svijeta. Profit koji ostvaruju od prerade – iznosi preko pet biliona dolara godišnje.

Samir Mujakić