TUZLANSKI DOSJETrgovina ljudskim organima I Opasne igre Sagledavajući stanje u našoj zemlji (BiH) uočavamo da su proteklih godina porasli svi vidovi kriminala, dok je trgovina organima marginalna pojava i obično se završi na nuđenju. Čitajući lične oglase na internetu možemo naići i na one slične ovome: Ustupam bubreg uz novčanu nadoknadu, krvna grupa AB pozitivna ili Prestanite sanjati o mladosti. Odaberite tijelo mladića ili djevojke iz istočne Evrope i mi ćemo vam darovati život – stoji u reklami firme Brain Trans inc. koja će za 499 hiljada funti vaš mozak premjestiti u tijelo koje odaberete. PARE ILI BUBREG  Ratni dobrovoljac Džemo Avdić prije dvije godine danima je davao novinski oglas u kome je zainteresovane obavještavao da nudi svoj bubreg kako bi obezbijedio pristojnu budućnost djeci. Zbog dugovanja za režije tri hiljade KM demobilizirani borac Kemal Subašić javno je objavio posredstvom televizije, također prije dvije godine da želi prodati bubreg.
- Bubreg ću dati. To je zadnji vapaj, jer to je jedino preostalo od nas boraca kako bi platili režije i obezbijedili porodici pristojan život. Mislim da će toga biti sve više. Ja sam se odlučio na takav korak, jer ne vidim ništa pozitivno u ovoj državi, kazao je Kemal. Ovo su crne maske naše realnosti. Po cijenu života, neki igraju na kartu sve ili ništa, očigledno nesvjesni i neupućeni koliko rizikuju. Takvog mišljenja je i profesor dr. Sci. Senaid Trnačević, nefrolog. - U našoj praksi bilo je raznih pojedinačnih javljanja i raznih ljudi ne samo iz Tuzlanskog kantona, već i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine koji su dolazili i predstavljali se kao osobe koje žele da prodaju nekome bubreg. Ja sam odmah obavijestio nadležne institucije o ovim slučajevima. Dešava se često da se u sredstvima javnog informisanja objavljuje kao senzacionalna vijest da neko prodaje neki organ kako bi izdržavao porodicu ili kako bi na ovaj način riješio svoje ekonomske probleme. Želim da kažem da oficijelni Zakon Bosne i Hercegovine, u vezi sa transplatacijom, strogo zabranjuje bilo kakvu prodaju organa. ETIKA I TRGOVINA Presađivanje organa je veliki domet znanosti u službi čovjekovog zdravlja i nije mali broj onih koji danas žive zahvaljujući nekom presađenom organu. Tehnika presađivanja pokazuje se sve više kao dragocjeno sredstvo koje ima svrhu poboljšanja kvaliteta ljudskog života. Treba naglasiti činjenicu da za svaki zahvat presađivanja dijelova tijela ima svoj početak u odluci od velike etičke vrijednosti: dati bez naknade dio vlastitog tijela za zdravlje i dobrobit druge osobe. - U tom slučaju, znači neka humana ili altruistička transplatacija bi bila moguća, kazao je doktor Trnačević. Posebnu ocjenu zaslužuje darivanje organa učinjeno na etički prihvatljiv način, da bi ponudili mogućnost zdravlja, pa i života bolesnicima ponekad lišenim nade. Ipak da nada postoji u to vjeruje Džana Harčin, predsjednik Udruženja Građana hroničnih bubrežnih bolesnika. - Pacijent sam na odjeljenju hemodijalize petnaest godina ovdje u Tuzli. Mi u udruženju se zalažemo i čekamo zakonsku regulativu kadaverične transplatacije. Prije rata, kada sam krenula na dijalizu 1998. godine, bila sam pacijent u Beogradu na VMA (Vojno medicinskoj akademiji) gdje sam uradila i tipizaciju bubrega. Tada su u Beogradu krenule prve transplatacije. Na VMA su dolazili ljekari iz Moskve. Nakon četiri godine putovanja na relaciji Tuzla – Beograd i sve veće krize koja je zahvatala tadašnju državu, odlučila sam se vratiti kući i da sve riješim na jedan drugačiji način, s obzirom na to da nisam imala donatora. Svu ušteđevinu koju sam imala trebala je pokriti transplataciju bubrega u Lionu. Međutim, došao je rat, ušteđevina je propala, pa tako i operacija. Ponovo sam se vratila na dijalizu i sada se zalažem da se krene sa kadaverskom transplatacijom. Na odjeljenju za hemodijalizu u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla blizu je dvije stotine bubrežnih bolesnika koji dolaze sa područja Tuzlanskog kantona i Zeničko - dobojskog kantona. Tokom prikupljanja podataka o mogućim kandidatima za transplataciju, njih četrdeset je prošlo testove tipizacije i trenutno su na listi za transplataciju. Neki od njih očekuju i da se uskoro počne sa kadaveričnim presađivanjem organa. U Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla od 1999. do 2003. godine urađeno je 59 transplatacija bubrega. Tri pacijenta su podlegla. Jedna transplatacija je bila neuspješna. - Mnogi su se odlučili ne mogavši da izdrže ili da čekaju na odlazak u Indiju. U Indiji im je pružena prilika da kupe organ i urade transplataciju, kaže Džana. TRANSPLATACIONI TURIZAM Očajnim bolesnicima koji za transplantat organa beznadežno čekaju godinama, nudi se odlazak na ture takozvanog transplatacionog turizma u Indiju, Kinu ili Filipine. Jedan od turista u Indiji bio je Srebreničanin Mersad Kurtić. - Otišao sam u Indiju odmah nakon rata. Bilo je to 1998. godine. Za taj korak sam se odlučio pošto nisam mogao ovdje naći donatora, a ni moji roditelji nisu mi mogli biti donatori. Tkivo se nije podudaralo. Od prijatelja sam čuo da se u Indiji može kupiti bubreg i uraditi transplatacija. Skupio sam pare i otišao. U Indiji sam bio mjesec dana. Operacija, put i smještaj koštali su sedamdeset hiljada dolara. Operaciju sam izvršio u Bombaju u privatnoj bolnici na periferiji grada. Da li je to što sam uradio bilo legalno ili ne ja to ne znam. Kada sam se vratio bilo mi je dobro dvije i po godine. Bubreg je ponovo otkazao i ponovo sam na dijalizi. Čekam sada ovu kadaveričnu transplataciju. Kada bih imao pare, opet bih otišao u Indiju. U Indiji je najveća pijaca ljudskih organa na svijetu. U periodu od tri godine krajem devete decenije dvadesetog stoljeća oko dvije hiljade bubrega je izvađeno od živih davalaca i prodato. Trgovina je najživlja u Bombaju i Madrasu, a odvija se pod kontrolom organizovanog kriminala paralelno sa trgovinom heroinom. Zabrinjavajući su sve brojniji podaci o tome da su ljudski transplantati pruzrokovali infekciju primaoca, a o tome govori i doktor Mustafa Bazardžanović, hirurg urolog. - To je jako kompleksan problem. Praktično gledano ti ljudi su kupili bubreg i to je krivično djelo, jer na legalan način do njega sigurno nisu došli. Šta su oni kupili i šta im je transplatirano mi to ne znamo. Kada se vrate obično ne postoji nikakva dokumentacija o operaciji, testiranju davaoca na HIV, hepatititis B. Bilo je slučajeva nakon što avion sleti da čovjeka zbog bolova odmah prebacimo u bolnicu i vadimo to što je presađeno. Nismo to radili iz hira, život je bio u pitanju. Nemamo samo mi problema sa ljudima koji kupuju i transplatiraju bubrege u Indiji, već i naši susjedi iz Hrvatske, zatim Slovenije, pa i Jugoslavije, sada Srbije i Crne Gore. Evropski kriterij za preađivanje organa podrazumijeva deset presađenih srca i petnaest presađenih jetri po jednom transpalatacionom centru i 120 presađenih bubrega godišnje. U Bosni i Hercegovini transplatacije se rade u dvije ustanove. Izvode se vrlo rijetko, kako zbog toga što nema organa za transplataciju, tako i zbog materijalnog stanja našeg zdravstva. - Prva transplatacija bubrega u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla urađena je 15. septembra 1999. godine i do danas je urađen 41 operativni zahvat transplatacije. Presađivanje bubrega predstavlja obimnu predoperativnu pripremu, operativni zahvat i postoperativni tok u koji je uključeno dvadeset i sedam klinika i zavoda, objašnjava doktor Bazardžanović. RELIGIJSKI POGLEDI Za židovstvo, kršćanstvo i islam može se načelno reći da odobravaju presađivanje organa. Vjerski pokret Svjedoci Jehove ne odobravaju darivanje – transfuziju krvi, a u skladu s time neki ne odobravaju ni transplataciju koštane srži, dok bi presađivanje organa bilo prihvatljivo. Istočne religije, ponekad više neki filozofski nazori, ne postavljaju problem presađivanja, osim one kod kojih se mrtva tijela spaljuju. Mišljenje o trgovini ljudskim organima dali su i vjerski službenici pravoslavne crkve jerej Niko Tošić, zatim fra Petar Matanović, nekadašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli i Amir efendija Karić iz Islamske zajednice Tuzla. - Pitanje trgovine ljudskim organima je po učenju crkve razmatrano i ustanovljeno kao jedan veliki grijeh. Stav crkve prema tome je jasan da se ljudi ne smiju upotrebljavati za produžetak ljudske vrste ili nečijeg života u korist neke druge osobe. Svaki čovjek je božije biće i kao takvo stvoreno biće ima svoju slobodu da raspolaže svojim životom. I svaka osoba bi trebala da zna uništavanje ili davanje povoda za uskraćivanje svoga života jeste veliki grijeh, kazao je jerej Tošić. Sličan stav iznio je i fra Petar.
I efendija Karić iznio je stav islama u kome kaže:
Romi nikome ne daruju organe, jer vjeruju u nastavak tjelesnog života nakon smrti. Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer vjeruju da duša nakon godinu dana dobija ponovo svoj tjelesni oblik. Inače, kao zajednica etničkih grupa nemaju formalnu religiju, nego dijele narodno vjerovanje koje slijedi svetost čovjekovog umrlog tijela.
Samir Mujakić |