TUZLANSKI DOSJEBajram kod nane Fate Orlović u Konjević Polju Članovi našeg foruma upriličili su posjetu nani Fati Orlović u Konjević Polju. Povod za posjetu bio je Kurban bajram i podjela jednog dijela kurbanskog mesa u ime forumaša koji je izrazio želju da se baš u Podrinju podijeli kurban. Nanu Fatu zatekli smo samu u kući, uručili joj kurban i na njen poziv ušli u kuću „Uđite, uđite, dobro mi došli“ – rekla nam je nana.  - Evo vidite kako mi je, danas sam sama, djeca su mi rasuta širom svijeta. Dolazilo mi je naroda jučer čestitaju Bajram, reis me nazvao i uputio čestitku. Obiđu me i moji Tuzlaci, skoro su mi bili neki studenti iz Tuzle, a danas vi. Dobro sam, devera se, sama sebi kuham, uznosim drva, uglavnom dobro je – kaže nana Fata. Studenti treće godine studija Razredne nastave Filozofskog fakulteta u Tuzli su nedavno boraveći u Srebrenici na povratku posjetili nanu Fatu i uručili joj grb grada Tuzle na kojem je izgravirano "Hrabrom borcu za ljudska prava". Nana Fata se nada da će 25.decembra, kada je zakazano novo sudsko ročište u Srebrenici, biti konačno riješen slučaj oko izmještanja bespravno izgrađene pravoslavne crkve u njenom dvorištu. - Neka je nose, na mojoj zemlji su je izgradili jer su mislili da se neću nikad vratiti. Ja svoje ne dam za života! Sve sedmero svoje djece zaklinjem da ne smiju dati i ne smiju prodati. U Konjević Polju ta zemlja je već 500 godina vlasništvo Orlovića. Ja i moj Šaćir smo tu živjeli punih 45 godina. Ono je moga Šaćira, i moga Šaćira neka ostane. Pravi Srbin nikada ne bi ušao u ovu crkvu i boriću se i dalje za ono što je moje - poručuje nana Fata. Fatin muž Šačir ubijen je 17. ili 18. jula 1995 godine, pronašli su ga u Grbavcima, sa ostalima. Pored Šaćira, nana Fata izgubila je još 22 člana familije tokom genocida u Srebrenici. Već nam je poznato da širom BiH postoje dobri i humani ljudi ali prilikom današnje posjete prisustvovali smo jednoj nesvakidašnoj posjeti. Naime, gospodin Senad sa svojim sinovima Farisom i Edinom došao je čak iz Počitelja da obiđe nanu Fatu, da joj čestita Bajram i uruči skromne hedije. Tom prilikom djeca su izrazila želju da se slikaju sa nanom na šta je ona uzbuđeno i pristala.  Svima nam je drago da smo na trenutak ispunili Fatinu kuću i barem na Bajram uspjeli obradovati ovu iznimno hrabru ženu. Nudili smo pomoć i da se drva unesu, “ne treba, ne treba, mogu ja to sve sama” – kaže naša Fata. S.P. |