TUZLANSKI DOSJE

07.12.2009.
Održana javna tribina ˝Sevdalinka i mediji˝


U Bosanskom kulturnom centru danas je održana javna tribina pod nazivom "Sevdalinka i mediji".



Uvodničar tribine mr. Jasna Hadžiselimović, govorila je o sevdalinkama kao nečemu tipično našem, bosanskom. Narodna pjesma nastala u vrijeme osmanskog osvajanja srednjevijekovne Evrope. U to vrijeme dolazi i do formiranja gradskih naselja sa školama, sudovima, bibliotekama. U gradskim mahalama gradile su se kuće sa visokim zidovima, poštujući privatnost, a same kuće dijelile na muške (selamluk) i ženske dijelove (haremluk).

Kuće sa velikim avlijama, cvijećem i šadrvanima za vodu, opjevane su u mnogim sevdalinkama kada one i nastaju. O ašik pendžeru, govorila je također danas mr. Jasna Hadžiselimović gdje se pjevala sevdalinka koja je definisana kao muslimanska gradska pjesma. Radnja u preko 550 sevdalinki dešava se u Mostaru, Sarajevu, Bihaću, Tuzli, Gradačcu, Banja Luci, što objašnjava zašto je sevdalinka gradska pjesma. Istaknuto je danas, da se pogrešno sevdalinka veže sa selo.

Iako se najčešće opisuje ljubavna patnja, ljubavni jadi, opisane su i kuge koje su poharale gradove, ratovi, bolesti i mnoga druga osjećanja i stanja. Svedalinka nije ljubavna pjesma nego govori o čežnji, iščekivanju, patnji, dubokoj tugi, neostvarenoj ili nedoživljenoj ljubavi. Sama riječ sevdalinka potiče od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholično raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara i jada.



S obzirom da je tribina pod nazivom ”Sevdalinka i mediji“ dr. Salih Kulenović, koji je također danas govorio o sevdalinkama, istakao je da treba educirati i muzičke urednike lokalnih medija, odnosno objasniti im značaj sevdalinke.

Svi koji sevdalinku vole, imaju priliku da uživaju u petak 11.12.2009. godine u BKC – u TK Tuzla sa početkom u 19, 30 sati kada će se održati Drugi festival sevdalinke TK „Sevdalinko u srcu te nosim“.

S.Mešić



Okreni se niz đul-bašču

Okreni se niz đul-bašču,
Na vrelo kad pođeš,
Okreni se,
Nasmij mi se.

Medna usta,
Crne oči,
Zumro moja,
Okreni se,
Pogledaj me.

Ne ljuti se na me,
Pogledaj me,
Medna usta,
Crne oči,
Zumro moja.

A sa vrela kad se vratiš,
Ja ću Te čekati kraj đuguma,
Da Ti ljubim medna usta,
Crne oči,
Zumro moja.


Lijepi li su mostarski dućani

Lijepi li su mostarski dućani,
još su ljepši mladi bazerdžani,
a najljepši bazerdžan Mustafa!
Prošetala Suljagina Fata,
prošetala do Mostara grada.
Luta Fata po čaršiji sama,
ona traži Muju bazerdžana.
Nađe Muju u sedmom dućanu:
"Bolan, Mujo, daj mi oku zlata!"


"Nemam, nemam, Suljagina Fato,
danas, Fato, ja ne mjerim zlato.
Tereziju nosili jarani,
pa se nešto terezija kvari.
Nego, uđi, magaza ovamo,
uzmi zlata koliko ti drago!"


Prevari se Suljagina Fata,
prevari se, žalosna joj majka.
Uđe Fata u magazu sama,
za njom Mujo zamandali vrata!


Tekst pjesme

Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
svakog dana šetala se
sultanova kćerka mila.


Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr´jeme prolazilo,
ropče blijeđe, blijeđe bilo.


Jednog dana pitala ga
sultanova kćerka draga:
"Kazuj, robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"


"Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!"


Srdo moja, ne srdi se na me

Srdo moja, ne srdi se na me!
Jer ako se ja nasrdim na te,
sva nas Bosna pomiriti neće,
butum Bosna i Hercegovina
i u Bosni šeher Sarajevo,
i sva sela oko Sarajeva!
Samo pusta naša medna usta
i bijele ruke oko vrata!