TUZLANSKI DOSJETragom ˝Avazove˝ priče iz 2002. o dječaku Admiru Sulejmanoviću Već četvrtu godinu Borac živi u Domu i redovno ide u školu Nekoliko godina spavao po stubištima i podrumima * Nakon priče u "Dnevnom avazu" iz oktobra 2002. godine smješten u Dom Malo ko se u Tuzli ne sjeća dječaka Admira Sulejmanovića, poznatijeg po nadimku Borac. On je, nakon što mu je otac početkom rata poginuo u Višegradu, a majka mu se preudala, odlučio živjeti sam. U tuzlanskom naselju Slatina nekoliko godina spavao je po stubištima i podrumima, zarađivao sebi za život pomažući po privatnim radnjama i svakome drugom ko bi ga pozvao da mu nešto uradi. Drugi otac - Kada je "Dnevni avaz" 2002. godine objavio priču o meni, tada su ljudi iz općine na čelu sa Zdravkom Đuranovićem kontaktirali Dom za djecu bez roditeljskog staranja i ubrzo sam se našao ovdje u toploj sobi i na redovnom obroku, što možda samo koji mjesec ranije nisam mogao ni zamisliti. Dodijeljen sam odgajatelju Mirsi Tiriću i do danas sam u njegovoj grupi, ustvari, to je moj drugi otac - priča nam Admir, kojega smo jučer pronašliu Domu gdje s ostalom djecom uživa u zimskom raspustu. Nakon što je došao u Dom, odgajatelj Tirić, direktorica Advija Hercegovac i drugo osoblje ove ustanove učinili su sve da Admir krene u školu i uključi se u normalan život. Novi život - Najprije sam u OŠ "Simin Han" i po skraćenom programu završio osmogodišnju školu. Nakon toga upisao sam se u Građevinsku tehničku školu, odsjek keramičara, i sada sam drugi razred. Nastojat ću imati dobre ocjene, kako bih nakon trogodišnjeg zanata mogao upisati i četvrti razred i osposobiti se za tehničara - objašnjava Admir. Napominje da ga i danas, kako u Domu u kojem živi, tako i u školi i na ulici, svi zovu. Kako nam je ispričao, tokom ljetnog raspusta najvjerovatnije će otputovati u Italiju, gdje živi njegov donator koji mu svakog mjeseca uplaćuje određena sredstva kako bi jednog dana kada napusti Dom mogao započeti novi život. Kaže da želi postati svoj čovjek, a kad završi školu, "radom zarađivati svojhljeb". A. HADŽIĆ Često posjećuje prijatelje na Slatini - Naravno da sam sretan što sam se u to teško vrijeme održao i nisam počeo krasti niti uzimati drogu. I danas odem na Slatinu... Navratim kod tete Melihe Begtašagić koja mi je često davala da jedem, da se okupam, presvučem... Saznao sam da su mi nena po ocu i dvojica amidža, navodno, otišli u SAD - kaže Borac. Priredio(la): S.M. |