TUZLANSKI DOSJE 06.02.2006.
Muhamed Mešić, jedan od petorice mladih Evropljana koji mijenjaju svijet
Imam prijedlog za ustav BiH
M.Mešić |
Sve je počelo od telefonskog poziva: u Tuzli se tokom 2002. pročulo kako jedan sedamnaestogodišnjak govori preko 20 jezika i to je bio dovoljan znak načelniku Jasminu Imamoviću, poznatom po reformama, da okrene broj:
- Da li biste prihvatili da budete član Savjeta građana u Općini? - upitao je mladog poliglotu Muhameda Mešića.
Kada niste ni punoljetni, ove riječi teško padaju.
- A šta treba raditi? - interesirao se iznenađeno glas s druge strane žice.
Nije imao iskustva u politici, možda samo osjećaj da u njegovoj sredini nešto ne štima.
- Pa ništa strašno, samo unijeti novu energiju - kratko je rekao Imamović.
Ovo je naše vrijeme Tako je Muhamed Mešić ušao u povijest kao najmlađi savjetnik gradonačelnika u svijetu. Uz njega i desetak mladih ljudi koji su također postali članovi Savjeta, Tuzla tada ruši predrasude o loše prihvaćenom juvenizmu u našoj zemlji. Mrežu novih ideja koje su proistekle iz Savjeta ubrzo prepoznaju i sami građani: Muhamed Mešić nakon izbora 2004. postaje jedan od vijećnika Općinskog vijeća Tuzla.
Danas, njegov angažman prepoznat je i van BiH: u tek objavljenoj knjizi Our time is now u izdanju američke Pearson Fondation, Muhamed je svrstan među dvadeset i četiri mlade osobe u svijetu koje "rade na njegovom boljitku". Recenzenti knjige su i čuvena novinarka CNN-a Christian Amanpour, južnoafrički teolog i dobitnik Nobelove nagrade za mir Desmond Tutu, jordanska kraljica Rania Al-Abudallah, pop-pjevač Ricky Martin…
O Muhamedu u posebnom pasusu stoji da je jedan od petorice mladih ljudi iz Evrope koji su aktivni na lokalnom i globalnom nivou te rade na borbi protiv siromaštva, nasilja, rasizma i civilne apatije: "Ovo je velika mala knjiga o mladima koji su dokazali da je moguće da se stvari promijene nabolje."
U knjizi još piše da bi jednog dana Muhamed Mešić mogao postati gradonačelnik Tuzle.
"To je napisala ova autorica koja je intervjuisala građane Tuzle i pitala ih šta misle o meni. Oni su većinom davali taj odgovor", kaže Muhamed ne želeći komentirati njihove vizije.
Zatekli smo ga u Sarajevu. Trenutno završava magisterij na Institutu za međunarodno pravo u Beču i čekajući odbranu teze, svratio je do BiH. Njegovo mjesto vijećnika je zamrznuto.
"U Tuzli se, nažalost, zbog nekih destruktivnih trenutaka stvorila jedna averzija prema Općinskom vijeću. Na sastancima smo znali izgubiti sedamnaest sati dogovarajući stvari koje nisu u našoj nadležnosti. Taj vid reprezentativne demokratije je vrlo teško iskoristiti za neke snove o boljoj Tuzli", kaže Muhamed. No, ipak je zadovoljan onim što je mlada ekipa okupljena u Vijeću postigla: "Uspjeli smo od Tuzle napraviti mjesto gdje se na jedinstven način okuplja nova energija. Tuzlanska djeca odrastaju kraj spomenika Martina Luthera Kinga, Mocarta i ostalih, kupaju se u slanom jezeru… S druge strane, prvi smo tamo pokrenuli ideju o globalnom raskoraku i okupili tu raju koja je u stalnoj utrci između BiH i drugih mjesta po svijetu. Sada Tuzla nije više grad iz kojeg se odlazi već grad u koji se dolazi."
Ustavna luđačka košulja Zahvaljujući svom dosadašnjem političkom iskustvu, Muhamed je pronašao svoju profesionalnu orijentaciju. Teza koju će uskoro odbraniti na Institutu u Beču tiče se ustavnih reformi u BiH.
"Rad se zove Ustavna luđačka košulja. To je termin koji je svojevremeno iskoristio Wolfgang Petrisch, a koji možda najpreciznije objašnjava šta se dešava u našoj zemlji. Imamo četiri miliona ljudi koji su podijeljeni u nekakva tri tora. Ova teza nije kritika jer mislim da nam nije potreban dodatni pesimizam, ovo su određeni prijedlozi o tome kako bi trebala biti uređena naša zemlja. Ovo što ja predlažem nije samo reforma već jedna nova koncepcija ustava BiH kao normalne države", objašnjava Muhamed.
U svom radu on zapravo predlaže da naša zemlja bude uređena po sličnim principima kao i Finska. On podsjeća da je 1917., nakon što je dobila svoju nezavisnost, Finska bila u sličnoj situaciji kao i BiH.
"Imali su problem siromaštva i imali su problem Finaca koji govore finski i Finaca koji govore švedski. Tada je Švedska rekla ´mi odosmo´, Rusija je rekla ´mi ćemo vas okupirati´, a Finska, kako bi se odbranila, pravno je sebi osigurala podlogu za jednakost i zaštitu interesa etničkih grupa. Radi se o državi svih konstitutivnih naroda, Finaca koji kod kuće govore finski i Finaca koji kod kuće govore švedski jezik. Zanimljivo je da njihov ustavni sistem predviđa normalnu državu u kojoj su svi svugdje i Finci i Šveđani, znači da je zaštita kolektivnih interesa podređena zaštiti interesa koji su istovremeno i pojedinačni i kolektivni. Naprimjer, Elizabeth Rehn koja je Finkinja, kod kuće govori švedski, ali navija za finsku reprezentaciju i ne pada joj na pamet da navija za Švedsku", objašnjava Muhamed žaleći što je u BiH važnije imati "kanal na svom jeziku nego pun frižider".
On smatra da našoj zemlji nedostaje bosanskohercegovački kolektivitet u kojem bi i dalje opstajali jezički i religiozni identiteti. Napominje kako se on izjašnjava kao Bosanac, zbog čega administrativno nailazi na brojne prepreke: "Jednom mi je jedna gospođa u administraciji to prekrižila i napisala Bošnjak, onda sam ja uzeo olovku i prekrižio to i napisao Laponac."
Građanin planete Muhamed svoju budućnost namjerava vezati za sadašnji studij. Način na koji govori o potrebi političkih reformi u našoj zemlji gotovo parira diskusiji vrhunskih pravnih stručnjaka i to onih kojima je stalo do ove zemlje.
"Mi zaboravljamo da smo mala država i da nam nisu potrebni kantoni jer možemo normalno funkcionirati i sa vlašću na nivou gradova i općina, znači onih koji su bliski građanima i onih koji su isto tako bliski, ali se bave malo krupnijim problemima. Ukoliko budemo BiH gledali kao zemlju regija, onda one moraju imati isključivo ekonomsku ulogu. Ali ovdje, šta god se pokušava uraditi u tom smjeru, gleda se kao na udar na vitalni nacionalni interes: zašto? Samo zato što Bosanci i Hercegovci ne postoje uopće kao takvi. To je sistem luđačke košulje: kad ja guram naprijed, guram sve sa sobom."
Za sada, Muhamed ne zna kada i da li će se vratiti u BiH. Kaže samo da će se, šta god bude izabrao, vezati za ovu zemlju: "Kao što je rekao Haris Pašović - ljudi koji su otišli ne mogu se vratiti, mogu samo doći. Ne mislim da čovjek mora sjediti u jednoj zemlji da bi se bavio tom zemljom."
Na kraju se smije i konstatira kako smo jedini koji ga nismo pitali ništa o jezicima. Vjerovatno zato što je odveć poznato da osim vodećih svjetskih jezika, priča i mađarski, finski, slovački, gruzijski, japanski, korejski…. Doduše, ne baš sve aktivno, ali snalazi se: "Priča sa jezicima je došla od toga što sam oduvijek smatrao da je svijet jedina planeta koju imamo i da treba upoznati svaki njegov ćošak kao svoj dom."
(Dani)
Priredio(la): S.M.
|
