TUZLANSKI DOSJEBosanska kahva, u Bosni Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ  Majci i Ocu Lokum do usta prinosila, kus slasne hurmašice, srk kocke iz šećernice. I tada se crnila – bezbeli. I tada se uzmirisala – lezetli. Samo jedan insan il´ gomila, pred svakog se znala postaviti. Garavuša ašikovala, mi se hametice zaljubljivali. Male ibrike znojila – iz velikih kipila i bježala. Malim ljudima golema bila – velike im sevape činila. Učila nas šta je istilah. Ali uzaman: već smo svikli ne (u)pamtiti. Počupali se iz vlastitih praslika: nismo se, siroti, plaho krzmali. Zaboravismo na postulate nasljeđivanja Gregora Mendela, k´o da ne potičemo sa istog dunjaluka. A istina smetaće i bosti. Djeda i nenu je učila na šiltetu – vješto, bez srkleta, uz grotlo sjajnog fildžana i mangale žar. A unuka će, nevještog – 3 u 1, snogu i na brzaka, iz ugibajuće čaše od recikliranog papira. |