TUZLANSKI DOSJE

26.01.2010.
Tema Tuzlarija
Da li će zaustavljanje prigradskih autobusa ići na teret putnika?


Najava ukidanja saobraćaja prigradskih autobusa kroz gradsko područje izazvala je različite reakcije. S obzirom da negativnih reakcija ima i iz SDP-a koji ima većinu u Općinskom vijeću, moguće je da odluka i ne bude glatko usvojena. Za ilustraciju smo izabrali izjavu koju je za Oslobođenje dao vijećnik SDP-a Fehrat Hrustić, koji kaže: "Izričito sam protiv te odluke. Smatram da monopol jedne kompanije nije dobar, ali se i neki građani stavljaju u diskriminirajući položaj. Što je najgore, takva odluka ne bi smanjila broj autobusa koji saobraćaju gradom i neće uticati na poboljšanje životnih uslova. Čudim se otkud takva ideja".

Ideja, tačnije, način na koji je predstavljena od strane predlagača (Služba za komunalne poslove), ima manjkavosti zbog nedovoljno jasnog obrazloženja ali mjesta za čuđenje samoj ideji nema. Pogotovo ne bi tome trebali da se čude vijećnici koji su to bili i u prethodnom sazivu Vijeća, a koje je svojim odlukama i omogućilo da se stara prigradska stanica, koju smo popularno zvali "kajmak stanica", nakon 20 godina priče o preseljenju napokon i iseli sa lokacije u središtu grada.

Da podsjetimo, primopredaja je izvršena u junu 2008. godine. Iz Općine Tuzla je tada upućeno saopštenje u kojem je rečeno:
"Odlukama Općinskog vijeća Tuzla utvrđene su nove lokacije prigradskih stanica i to u zapadnom dijelu grada, lokacija Autobaze “Gradski i prigradski saobraćaj” dd, a u istočnom dijelu lokacija u MZ Simin Han.
* Prometovanje autobusa sa istočnog dijela grada usmjerava se na južnu magistralu na Brčanskoj malti, ka lokaciji Prigradske autobuske stanice, na zapadnom dijelu grada;
* Prometovanje autobusa sa zapadnog dijela grada usmjerava se na južnu magistralu, kod fabrike Siporex, ka lokaciji autobuske stanice Simin Han."



Svakome je već tada moglo biti jasno da ako se jedna prigradska stanica zamjenjuje sa dvije, na istočnom i zapadnom ulazu u grad, da to može imati smisla jedino ako je u funkciji vožnje prigradskih autobusa do jedne od prigradskih stanica. Da nije tako bila bi sasvim dovoljna jedna stanica, bilo na istočnom ili zapadnom ulazu u grad, bilo na nekoj trećoj lokaciji.

Prilikom primopredaje kajmak stanice jasno je rečeno da je vožnja prigradskih autobusa južnom saobraćajnicom privremeno rješenje. Definitivno, nema mjesta za ičije čuđenje najavi zaustavljanja saobraćaja prigradskih autobusa kroz grad. Odluka je očekivana, logična, i to je u redu ali nije u redu što nije jasno obrazložena i što uopšte nije objašnjeno kako će se sprovesti.

Obrazloženje za zaustavljanje prigradskih autobusa na ulazima u grad temelji se na priči o velikom broju takvih autobusa i kombi vozila koja zagušuju saobraćaj, direktno ili indirektno učestvuju u udesima, zagađuju zrak. Sve to zvuči logično ali je neubjedljivo bez pokazatelja o broju takvih autobusa, broju udesa, i bez onog najvažnijeg, utemeljene procjene za koliko će se stvarno smanjiti broj autobusa i kombi vozila jer ne treba zaboraviti da njihove putnike trebaju da preuzmu autobusi gradskog prevoznika.



Ukoliko brojčani pokazatelji i dokažu ispravnost odluke o zaustavljanju prigradskih autobusa na red dolazi ništa manje važna potreba da se obrazloži kako se odluka misli sprovesti u praksi. Zaustavljanje prigradskih autobusa znači da će putnici morati da presjedaju, da će im putovanje trajati duže i da će morati da plaćaju gradski prevoz i u dolasku i u odlasku. Iz navedenog proizilazi da prigradske stanice trebaju da to budu ne samo po nazivu već objekti koji će putnicima omogućiti manju gužvu i čekanje na nastavak prevoza u svim vremenskim uslovima. Odluka podrazumjeva da saobraćaj prigradskih i gradskih autobusa mora biti organizovan tako da čekanje na presjedanje bude minimalno, pogotovo u saobraćajnim špicama ujutro i popodne.



Ono što je dobro za grad, što smanjuje saobraćajnu gužvu, podiže bezbjednost saobraćaja, smanjuje zagađenje, svakako treba podržati ali je nehumano i pomisliti da se sve to realizuje isključivo preko leđa korisnika prigradskog prevoza. Od njih je sasvim dovoljno što će morati presjedati i čekati, što će im putovanje trajati duže, i zaista nema smisla uz sve to još ih dovoditi u poziciju da moraju dodatno da plaćaju vožnju gradskim autobusom od i do prigradske stanice.

Ukoliko zaustavljanje prigradskih autobusa rezultira dodatnim finansijskim opterećenjem za korisnike tog prevoza, onda se s pravom može reći da se radi o njihovoj diskriminaciji u svrhu povećanja prihoda gradskom prevozniku.

Najmanje što grad treba da učini u realizaciji ove odluke jeste da osmisli novi režim prevoza na način da ne poskupljuje dosadašnji prevoz korisnicima prigradskog prevoza. To nije nimalo jednostavno za izvesti ali se može i nije besplatno. Prigradski prevoznici će voziti manje kilometara i trošiti manje goriva, gradski prevoznik dobija nove putnike, općina dobija režim saobraćaja kakav odgovara gradu. Svi imaju prostora da učine ponešto, da prigradski prevoznici malo smanje svoje cijene, da gradski prevoznik jeftinije vozi putnike iz prigradskih autobusa, a općina bi trebalo da finansijski pomogne napor prevoznika pa da ukupna cijena za putnike ostane neizmjenjena nakon donošenja odluke.

Jasno je da ništa od navedenog nije jednostavno za realizaciju ali nije nemoguće. Nemoguće je prihvatiti odluku čija realizacija ide isključivo na teret putnika, korisnika prigradskog prevoza.

S.M.-V.K.