TUZLANSKI DOSJEVečeras na Sonom trgu Sjećanje na Tošeta Proeskog Sjećanje na Tošeta Proeskog, ni danas ne blijedi. Dokaz tome je i koncert "Humanošću do svjetlosti", koji je održan u nedjelju naveče u Skoplju, povodom rođendana tragično preminulog pjevača. Tošetovi fanovi su danas na gradskim trgovima širom bivše Jugoslavije obilježili njegov rođendan paljenjem svijeća. Paljenje svijeća na Tošetov rođendan postala je tradicija i u našem gradu. Neformalna grupa građana iz Tuzle preko popularne stranice facebook pozvala je Tuzlake da se okupe na Sonom trgu i simboličnim činom paljenja svijeća prisjete se Tošeta Proeskog.   Biografija Od malih nogu pokazivao je ljubav prema muzici. Talenat je naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Muzičko obrazovanje dobio je u muzičkoj školi, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je riješiti na proljeće 2008., a najviše ga veselio diplomski rad – cjelovečernji klasični koncert. Muzičkim finesama podučavao ga je William Rey u New Yorku, gdje je išao na muzičko usavršavanje. Kod istog učitelja je svojevremeno išao i jedan od tri tenora: Luciano Pavarotti. Na prvom nastupu, kao desetogodišnjak, pjevao je «Ave Mariju» i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata. Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina, kada je učestvovao na festivalu «Makfest». I od tada njegova muzička karijera ide samo uzlaznom putanjom. Sarađivao je sa mnogim poznatim muzičkim imenima bivše Jugoslavije, a imao je i velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit "Srce nije kamen". Album "Po tebe", mnogi smatraju jednim od najuspješnijih albuma balkanske muzičke scene, a singlovi s ovog albuma su se mjesecima plasirali na najvišim mjestima muzičkih lista u svim zemljama bivše države. Diskografija: 1999. Nekade vo nokta, 2000. Sinot Božji, 2001. Ako me pogledaš u oči, 2004. Dan za nas, 2005. Pratim te, 2006. Božilak, 2007. Igra bez granica A.M. |